Kardinal Turkson: Redefiniranje "napretka" prema "Laudato si'"

„Laudato si': Redefinirajmo 'napredak'“ naslov je predavanja koje je kardinal Peter Turkson, predsjednik Papinskog vijeća za pravdu i mir, održao na St. Michael's College pri Torontskom sveučilištu u Kanadi. Kardinal je govorio o potrebi revidiranja poimanja napretka u modernim društvima prema enciklici Laudato si', primjenjujući je specifično na problem domorodaca i pitanja svršetka ljudskoga života.

Industrijsko doba rezultiralo je napretkom, ali kratkovidno stavljanje povjerenja u tehnologiju i financije dovelo je do prevlasti tehnokratskog mentaliteta – nazora da se sva stvarnost može reducirati na predmete kojima možemo manipulirati za ostvarenje profita, ne obazirući se na etiku. Napredak – istaknuo je kardinal – treba radije definirati u okvirima očuvanja prirodnog okoliša za naše potomke te uzdržavanja temeljnih društvenih vrijednosti.

U Laudato si', papa Franjo opisuje razaranje okoliša i očituje čovjekovu odgovornost za stvoreno – nastavio je kardinal. Govori o „mitu beskrajnog materijalnog napretka“ i prihvaća poziv sv. Ivana Pavla II. na uravnoteženu procjenu napretka. Sveti Otac također govori o „cjelovitoj ekologiji“; želi preusmjeriti, a ne zapriječiti napredak. Prema riječima sv. Ivana Pavla II., „tehnološki i gospodarski razvoj koji ne ostavlja za sobom bolji svijet i integralno višu kvalitetu života“ ne može se smatrati napretkom.

Naš svijet čine mnogi narodi i različite kulture – primijetio je kardinal Turkson. Za domoroce, zemlja je dar od Boga i njihovih predaka. Kad obitavaju na svojoj zemlji, tradicionalno imaju održiv način života, ali ih se često uvjerava ili primorava da predaju svoju zemlju u ime „napretka“ – kazao je, dodajući: Postoji potreba za dubokim promjenama i novim načinom orijentiranja globalnog gospodarstva. Rekao je da Crkva nije uvijek bila na ispravnoj strani u ovim pitanjima, ali je i podsjetio da je za to tražila oprost te da se nada izlječenju i iznalaženju novih načina skrbi za naš „zajednički dom“.

U raspravi o skrbi pri svršetku ljudskoga života, potrebno je tražiti istinu i ne iskrivljavati informacije – naglasio je kardinal Turkson. Također je potrebno prepoznati dostojanstvo svakog života. Prema njegovim riječima, gdje se mudrost sukobljava s percipiranom autonomijom pojedinca, ta dva koncepta treba sintetizirati, ne odbacujući ni jedan u potpunosti. Rekao je da tehnokratska paradigma, u kojoj ljudi izražavaju odbojnost prema drugim oblicima života, rezultira pogrešnim dojmom da čovjek ima moć i pravo odlučivati o vrijednosti života.

Naša vrijednost potječe od onoga što jesmo, a ne od onoga što možemo činiti – naglasio je kardinal, dodajući kako je potrebno donijeti odluke koje će braiti ranjive i nezaštićene. Bilo što osim palijativne skrbi niječe puninu bogatstva posljednjeg stadija života – rekao je, pozivajući zagovaratelje eutanazije da „poštuju puninu i dostojanstvo svakoga života“. Također je naglasio da katoličke zdravstvene djelatnike i ustanove ne treba siliti da protiv savjesti izdaju vlastito poslanje.

Zaključio je da bi istinski napredak bio složiti se kako je zemlja naša zajednička baština te da njezini plodovi trebaju biti na korist čitavom čovječanstvu, u svakom stadiju života.