U Rimu održan znanstveni skup o Galileju

Povjerenstvo za kulturu Talijanskog zastupničkog doma i Papinsko vijeće za kulturu u Rimu su 4. ožujka organizirali znanstveni skup, „Četiristo godina od prvog procesa Galileju“ na kojem su među inim sudjelovali mnogi crkveni uglednici i priznati znanstvenici.

Prije četiri stotine godina Zbor za Indeks dekretom od 5. ožujka 1616. godine zabranio je širenje nekih tekstova koji su davali potporu Kopernikovoj heliocentričnoj teoriji. To je pak prva kritična točka slučaja Galilej, koji je optužen da obnavlja Kopernikovu teoriju. Dekret je predvodnica osude, izrečene 17. godina poslije, i osobito temeljna razdjelnica povijesti – ustvrdio je msgr. Melchor Sanchez De Toca, dotajnik Papinskog vijeća za kulturu. Prošlo je četiristo godina od dekreta koji je po dobru i zlu obilježio povijest naše civilizacije. Želimo promatrati prošlost u ozračju koje je bilo nezamislivo prije stotinu godina – ustvrdio je Dotajnik Vijeća za kulturu.

O naravi spomenutoga dekreta govorio je profesor Ugo Baldini. Dekret Zbora za Indeks od 5. ožujka 1616. godine, a ne svetoga Uficija, kako se ponekad piše – obično se predstavlja kao dekret koji zabranjuje Kopernikovu teoriju ili heliocentrizam. To nije točno jer Indeks nije imao vlast neku teoriju proglasiti heretičkom. To je bila nadležnost svetoga Uficija. Teorija je proglašena kao „netočna i sasvim oprečna Svetom pismu. Indeks nije rabio riječ hereza jer nije imao tu ovlast – ponovio je profesor Ugo Baldini.

Ravasi, zahvalni smo Galileju za razlučivanje između znanosti i vjere

Odnos između vjere i znanosti je, upravo polazeći od slučaja Galilea, prolazio kroz mučna razdoblja. Sada ga pak resi dijalog koji cvjeta u razlikovanju a ne u odvojenosti. Upravo je Galilej među tvorcima toga razlikovanja. Moramo kao teolozi zahvaliti Gelileju, jer je jasno odijelio dvije razine, dva puta, svjestan mnogostranosti spoznaje. Ljudska se spoznaja ne odvija samo kroz jedan kanal, iako plemenit kao što je znanstveni kanal – ustvrdio je kardinal Ravasi.

Heliocentička teorija i središnjost čovjeka

U središtu sporenja oko Kopernikove teorije, koju je ponovo oživio Galilej, nije bilo samo tehničko pitanje astronomije, nego shvaćanje središnjosti čovjeka koju je heliocentrični sustav uklanjao – ustvrdio je profesor Galluzzi. Zbrku je stvorila u prvom redu ideja da je Zemlja koja je sjedište ljudskoga roda, cilja stvaranja, s plemenite postaje u središtu Svemira gurnuta u jednu dimenziju bez povlaštenih obilježja a, slijedom toga, primorana je poput nekoga vrtuljka okrećati se oko svoje osi dok obavlja golemi godišnji hod oko Sunca – objasnio je profesor Galluzzi.

Novi vidici znanosti i vjere

Galilej jasno odjeljuje uporište Svetoga pisma. Autoritet Svetoga pisma odnosi se, prema Galileju, na područje govora koje izmiče našoj sposobnosti empirijske i razumske provjere  – izjavio je profesor Michele Camerota. Stoga je Galilej – kako je istaknuo profesor Massimo Bucciantini – ukazao na potrebu neovisnosti znanstvenoga istraživanja. On je samo želio da prirodne pojave budu isključiva nadležnost spoznajne moći matematičara, te da se teolozi bave pitanjima vjere i morala.

Slučaj Gelilej i II. vatikanski sabor

O opravdanoj neovisnosti znanosti i slučaju Galilej govorio je nadbiskup Luis Francisco Ladaria Ferrer, tajnik Zbora za nauk vjere, osvrćući se na II. vatikanski sabor. U saborskoj konstituciji 'Radost i nada' (Gaudium et spes) saborski su oci napisali: „Neka nam zato bude slobodno požaliti neke stavove, kojih je nekada bilo i među samim kršćanima zbog toga što nisu dovoljno shvatili opravdanu autonomiju znanosti. Ti su stavovi, postavši izvorom napetosti i sukoba, mnoge duhove doveli do toga da smatraju da se vjera i znanost protive jedna drugoj“ – podsjetio je Tajnik Zbora za nauk vjere.

Slučj Galilej, simboličan za odnos između Crkve i povijesti

Znanost dakle ima svoju opravdanu neovisnost, ali znanost i tehnologija – primijetio je profesor Massimo Firpo, član Talijanske znanstvene akademije (Accademia dei Lincei) – stvaraju ozbiljne moralne probleme. Slučaj je Galilej simboličan za shvaćanje odnosa između Crkve i povijesti.

Čini mi se da slučaj Galilej ponovo nameće svoju izvanrednu modernost ne samo u okviru – danas življem nego ikad – odnosa između znanosti i vjere, već i u manje osjetljivom odnosu između Crkve i povijesti, između Crkve koja jest i ne može ne biti povijest koja se zbiva u povijesti. Crkva se mijenja, razvija, koji put si protuslovi i griješi kao u slučaju Galileja. Crkva u ime istine, čijom se smatra čuvaricom, prosuđuje povijest, pokušava ju usmjeriti, voditi prema svojim mjerilima i vrijednostima. Crkvena je dugotrajnost, dvije tisuće godina, bez sumnje razlog njezina utjecaja i ugleda, njezine snage, društvene ukorijenjenosti i njezina identiteta. Ali ta dugotrajna povijest može biti i teret katkada pretežak da ga se prevozi prema budućnosti – ustvrdio je profesor Firpo.

Galilej, simbol intelektualne strasti

Strast za spoznajom resila je Galilejev rad. Njegov život nije bio kao život nekoga umnoga mislitelja nego kao nekog upornoga i borbenoga izumitelja koji, svjestan svojega znanstvenoga poslanja, treba od predrasuda očistiti područje i sukobiti se s ustanovama koje zastupaju tradicionalna naučavanja. Galilej je simbol novoga puta koji se otvara modernoj znanstvenoj metodi. On nije simbol samo moderne fizike, čiji je jedan od otaca utemeljitelja, već i intelektualne strasti, njezinih mogućnosti i granica – ustvrdila je Flavia Piccoli Nardelli, predsjednica Povjerenstva za kulturu Talijanskoga zastupničkoga doma.