Papa Rimskoj roti: Obitelj ne valja miješati s drugim vrstama veze

Ne može se miješati obitelj željena od Boga i svaka druga vrsta veze – istaknuo je papa Franjo u govoru upravljenom članovima Rimske rote, prigodom tradicionalne audijencije koja se održava na početku godine povodom otvaranja nove Sudske godine. Papa je, osim toga, izrazio nadu u određivanje 'novoga katekumenata' za buduće bračne parove, te potaknuo Rotu da vrlo pozorno vrjednuje pogrješke koje se odnose na sakramentalnost ženidbe.

U Papinim su se riječima odražavale dvije posljednje sinode posvećene obitelji. Susret s članovima Rimske rote uvijek je prigoda za utvrđivanje rada toga suda, koji je – kako je podsjetio Sveti Otac – papa Pio XII. nazvao 'Obiteljskim sudom'. Taj povijesni prerogativ papa Franjo je povezao s novijim učiteljstvom Crkve o obitelji, ističući sigurnost koja nikada nije promijenjena. Tijekom sinode o obitelji, koju nam je Gospodin dao da održimo tijekom protekle dvije godine, mogli smo, u duhu i stilu prave kolegijalnosti, ostvariti temeljito mudro razmatranje, zahvaljujući kojemu je Crkva, među ostalim, upozorila svijet da ne može biti miješanja između obitelji koju želi Bog i bilo koje druge vrste veze – istaknuo je papa Franjo.

Osim što je Obiteljski sud, Rimska je rota – prema Papinim riječima – i 'Sud istine o svetoj vezi', i ta se dva vidika nadopunjuju. Na Crkvi je da pokaže milosrdnu Božju ljubav prema obiteljima, posebno prema onima ranjenima grijehom i životnim iskušenjima, ali i naviještati nezaobilaznu istinu o braku prema Božjem naumu, štoviše – ponovio je Papa svojim riječima – prema Božjem snu. Odnosno ono po čemu je poslanje braka prenositi život te uzajamnu i legitimnu ljubav između muškarca i žene, koji su pozvani međusobno se nadopunjavati u uzajamnom darivanju, ne samo tjelesnom, nego ponajviše duhovnom.

Obitelj i Crkva sudjeluju, na različitim područjima, u praćenju ljudskoga bića prema cilju njegova postojanja – napomenuo je Papa. I to zacijelo čine naučavanjem koje prenose, ali i samom svojom naravi zajednice ljubavi i života. Ako se, naime, obitelj može nazvati 'kućnom crkvom', tada se Crkvi s pravom daje naslov Božje obitelji. Zbog toga je 'obiteljski duh' najvažniji zakon za Crkvu; kršćanstvo – prema Papinim riječima – ima tako izgledati, i takvo treba biti.

Napomenuvši više puta da osim kršćana snažne vjere koja je oblikovana prema ljubavi, postoje i oni čija je vjera slaba, zanemarena, zaboravljena, papa je Franjo kazao da kvaliteta vjere nije bitan uvjet bračne privole koja, prema oduvijek prenošenom nauku, može biti ugrožena samo na naravnoj razini. I to valja temeljito uzeti u obzir u tijeku sudskoga postupka. Nedostatci odgoja u vjeri, te također zablude koje se odnose na jednost, nerazrješivost i sakramentalno dostojanstvo ženidbe čine nevaljanim bračnu privolu samo ako određuju volju (usp. CIC, kan. 1099). Upravo zbog toga pogrješke koje se odnose na sakramentalnost ženidbe imaju biti vrlo pozorno procijenjene – istaknuo je Papa.

Milost Krštenja – objasnio je papa Franjo – i dalje ima otajstveni utjecaj u duši, pa i onda kada vjera nije razvijena i kada se, psihološki, čini da je odsutna; stoga nije rijedak slučaj – primijetio je – da budući supružnici, iako u trenutku vjenčanja nisu potpuno svjesni punine Božjega nauma, poslije, u obiteljskom životu, otkriju sve ono što je Bog Stvoritelj i Otkupitelj odredio za njih. Zbog toga Crkva, uz novi osjećaj odgovornosti, i dalje predlaže brak, s njegovim bitnim čimbenicima – djecom, dobrom supružnika, jedinstvom, nerazrješivošću, sakramentalnošću…

… i to ne kao ideal za malo ljudi, – objasnio je Sveti Otac – unatoč suvremenim modelima koji su usredotočeni na privremeno i prolazno, nego kao stvarnost koju u Kristovoj milosti mogu živjeti svi kršteni vjernici. Upravo stoga, još i više, pastoralna hitna potreba, koja uključuje sve strukture Crkve, potiče na usmjerenje prema zajedničkom cilju uređenom za odgovarajuću pripremu za brak, u jednoj vrsti novoga katekumenata – kazao je papa Franjo te ponovio – ističem, u jednoj vrsti novoga katekumenata, koji toliko žele neki sinodski oci.