Osvrt na knjigu Roberta Hugha Bensona “Prijateljstvo Kristovo: studija o čovještvu Isusa Krista”

Osvrt na knjigu Roberta Hugha Bensona “Prijateljstvo Kristovo: studija o čovještvu Isusa Krista” pripremio i govori Marito Mihovil Letica.

Dragi slušatelji Vatikanskoga radija, neka vam je blagoslovljena i sretna nova, 2016. godina!

Već redni broj, “2016-a”, ukazuje na kršćansku eru: svima nam je znano da godine brojimo od rođenja Isusa Krista; brojimo ih i slavimo od toga povijesnog i natpovijesnog događaja kada se Sin Božji, koji je “rođen od Oca prije svih vjekova”, i koji je, kako redovito ponavljamo u Nicejsko-carigradskome vjerovanju, “radi nas ljudi i radi našega spasenja / sišao s nebesa. / I utjelovio se po Duhu Svetom / od Marije Djevice: / i postao čovjekom.”

Isusovo čovještvo izričito je potvrđeno 451. na Kalcedonskome saboru, kada je Nicejskome vjerovanju, prema kojemu je Isus Krist “istobitan s Ocem”, dodana, kao jednako važna, formulacija “istobitan nama ljudima” te je tada zapisano: “Savršen po božanstvu i savršen po čovještvu, pravi Bog i pravi čovjek koji se sastoji od razumske duše i tijela. Jedan i isti, istobitan Ocu po božanstvu i istobitan također nama po svom čovještvu, 'postao je u svemu nama sličan, osim u grijehu' (Heb 4,15).”

Samopredanje i sebedarje Bogočovjeka Isusa Krista postalo je i zavazda ostalo paradigma za kršćansku bratsku i prijateljsku ljubav. Tako evanđelist Ivan veli:

“Veće ljubavi nitko nema od ove: / da tko život svoj položi / za svoje prijatelje. / Vi ste prijatelji moji / ako činite što vam zapovijedam. / Više vas ne zovem slugama / jer sluga ne zna / što radi njegov gospodar; / vas sam nazvao prijateljima / jer vam priopćih sve / što sam čuo od Oca svoga. / Ne izabraste vi mene, / nego ja izabrah vas da idete i rod donosite / i rod vaš da ostane / te vam Otac dadne / što ga god zaištete u moje ime. / Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge!” (Iv 15,13-17).

Prijateljstvo u ivanovskome smislu jest objava ljubavi Božje čovjeku, spasiteljsko i eshatološko samopredanje Isusa Krista, ljubljenoga Sina Božjeg. Tako se vertikalna ljubav, između Boga i čovjeka, pretače u horizontalnu, između ljudi, te se ponovno uzdiže u vertikalnu. Od Božje vječnosti do naše sadašnjosti i natrag u zajedničku vječnost. Isusovo prijateljstvo prema ljudima ujedinjuje zemaljske horizonte i nebeske perspektive, čime bitno i nesumjerljivo nadilazi epikurejsko shvaćanje prijateljstva, što ga umnogome sugerira etimologija hrvatske riječi “prijatelj”: 'onaj koji nam prija, s kime nam je ugodno, koji nam je drag, voljen, s kime nas veže uzajamno poštovanje, povjerenje i ljubav'.

Zadovoljstvo mi je predstaviti knjigu “Prijateljstvo Kristovo”, osobitu studiju o čovještvu Isusa Krista, koju napisao je Robert Hugh Benson, a objelodanila Naklada Benedikta, Zagreb, 2015. Autor o prijateljstvu Kristovu piše:

“Srž savršena prijateljstva jest u tome da se svaki prijatelj potpuno otvori onome drugom, odbaci ograde i pokaže se onakvim kakav uistinu jest. Stoga je prvi korak božanskog prijateljstva to da Isus otkrije sebe. Do toga trenutka u našemu duhovnom životu, bez obzira na to koliko je on bio savjestan i pokoran, prevladava čimbenik nestvarnog. Istina je da smo se pokoravali, da smo se trudili izbjegavati grijeh, da smo primali milost, gubili je i ponovno zadobivali, da smo postizali zasluge i gubili ih... Sve je to pred Bogom stvarno. Ali nama nije bilo stvarno. Molili smo se? Jesmo. Ali, jedva. Razmatrali smo – preda se postavljali činjenice, promišljali, pronalazili rješenja i donosili zaključke. Ali naše je napredovanje mjerio sat kako ne bismo predugo meditirali. Poslije toga novog i veličanstvenog iskustva sve se mijenja. Isus nam je počeo pokazivati divote, ne samo savršenstva koja je činio u prošlosti nego i slavu svoga današnjeg postojanja. On počinje živjeti pred našim očima, strgnuo je sa sebe konvencije u koje ga je odjenula naša mašta. On živi, kreće se, govori, čini, okreće se amo-tamo pred našim očima.”

Knjiga “Prijateljstvo Kristovo” sastoji se od tri dijela. Prvi je naslovljen “Isus u duši”. Tu je riječ o Kristovu prijateljstvu općenito, zatim o prijateljstvu Kristovu u nutrini, o putu pročišćenja i putu prosvjetljenja. “Isus u pojavnom svijetu” naslov je drugoga dijela knjige, gdje se govori o Isusu u Euharistiji, u Crkvi, u svećeniku, u svecima, u grješniku, u običnu čovjeku te u patniku. U trećemu dijelu, naslovljenom “Isus u svome povijesnom životu”, govori se o Isusu kao našemu raspetom prijatelju i o sedam riječi što ih je izgovorio na križu, te se naposljetku govori o uskrsnome danu, iz kojega poglavlja izražajne i duboke citiram rečenice:

“A onda će, Marijo [Magdaleno], prijateljstvo biti vraćeno, u 'mjeri dobroj, punoj, natresenoj i preobilatoj'. Tada će ono što si poznavala na zemlji, ograničeno vremenom i prostorom, biti vraćeno da ga opet možeš dodirnuti i uhvatiti. Opet će tvoj prijatelj biti uistinu tvoj. Stvoritelj prirode bit će prisutan u toj prirodi, neograničen njezinim ograničenjima. Onaj koji je uzeo čovještvo bit će prisutan u čovještvu. Onaj koji govoraše na zemlji kao 'onaj koji ima vlast' opet će govoriti istim naglaskom. Onaj koji je ozdravljao bolesne opet će ih ozdraviti na vratima zvanim lijepa, onaj koji je uskrisivao mrtve uskrisit će Dorku u Jopi, onaj koji je zazvao Petra u Galileji, zazvat će Pavla u Damasku. Opet će biti prijatelj kao nikada prije – biće koje provodi moć Stvoritelja, Stvoritelj odjeven u suosjećanje stvorenja, Bog koji trpi na zemlji i čovjek koji vlada na Nebu. Ali prijatelj, prvi i posljednji, alfa i omega, prijatelj koji je umro u poniženju prijateljstva, koji se uzdigao i vlada u vječnoj snazi prijateljstva.”

Naposljetku je kazati nekoliko podataka o autoru. Robert Hugh Benson rođen je u viktorijanskoj Engleskoj, 1871. u Wellington Collegeu. Kao sin kenterberijskoga nadbiskupa zaređen je za svećenika Anglikanske Crkve, ali je, privučen katoličanstvom, primljen u 33. godini života u Katoličku Crkvu, a za njezina je svećenika zaređen u Rimu 1904. Plodan pisac: objavio je veći broj romana, također i zbirki poezije, zatim brojne drame i radove iz područja kršćanske duhovnosti. Najbolje Bensonovo duhovno djelo zasigurno je knjiga “Prijateljstvo Kristovo”, napisano s golemim žarom, prvi put objavljeno 1912.; postiglo je veliku čitanost i doživjelo dvanaest izdanja. Posrijedi je tankoćutno djelo koje pretpostavlja potpuno i iskreno vjerovanje u Isusa Krista, u živo i životodajno, nadnaravno i bezvremensko prijateljstvo s Bogočovjekom Isusom. Jer Isus je, veli Benson, “idealni prijatelj u kojemu pronalazimo, savršeno i potpuno, ono za čime tragamo u licima ljudi koje volimo”.

Uz jasno izrečene pohvale izdavaču, Nakladi Benedikta, te Suzani Kos, prevoditeljici s engleskog izvornika – ovo uistinu vrijedno duhovno štivo zdušno preporučujem hrvatskoj čitateljskoj publici.