Uz misna čitanja 2. nedjelje po Božiću razmišlja vlč. Darko Rogina

Uz misna čitanja 2. nedjelje po Božiću razmišlja vlč. Darko Rogina.

Draga braćo i sestre!

Kada čujemo za grčki pojam logos odmah pomislimo na pojam koji se koristi u domenama filozofije i teologije. Može označavati riječ, razum, smisao, načelo… Pisac današnjeg evanđelja u svome Proslovu upravo upotrebljava ovaj grčki pojam kao Riječ koja se utjelovljuje i postaje čovjekom. Cijeli Ivanov Proslov ili početak evanđelja jest zapravo objava onoga što je Logos, Vječna Božja Riječ, Isus Krist, učinio i čini u povijesti svijeta i čovječanstva. Sve je stvoreno po Riječi i bez nje ništa nije moguće. Riječ koja od kaosa stvara smisao i red. Ona je nositeljica života i svijetla ljudima.

Riječ Krist, Gospodin, došao je među nas, postao čovjekom nalik, nama u svemu jednak osim u grijehu, ali nije bio prihvaćen. Osim kod onih koji su prihvatili od Oca milosni dar da postanu djeca Božja, sinovi svijetla, rođeni od Duha. Ako je po Riječi sve postalo i ništa bez nje, ako nije stvorena nego je od početka, ako je kod Boga onda je ta Riječ Bog. Dakle, pojam riječi više nije samo razum, govor, osjećaj, izražavnje, nego je to Osoba božanske naravi Isus Krist. Ta Riječ postaje život. Temelj svakog života. Kamen zaglavni. I ta Riječ ostaje živjeti među ljudima. Bog se nastanio među nama. Postao je Emanuel – S nama Bog.

No, evanđelist nam piše kako Boga nitko nikada nije vidio. Ipak, objavio nam ga je njegov Sin, jedinorođenac, rođen u štali, Krist Gospodin. Objavio nam je Boga koji je aposlutna ljubav koja ljubi svakog čovjeka. On nas želi upoznati sa licem nebeskog Oca prepunog milosrđa za nas ljude. Bog je neizmjerno bogat dobrotom, pravednošću i mirom. Isus želi da upoznamo Boga utjehe i nade. Bog je toliko želio biti simpatičan prema čovjeku da je svoju ljubav iskazao neizmjernom žrtvom na križu. Patnja Bogočovjeka za čovjeka. Patnja iz ljubavi u spasenju i otkupljenju. Stvoritelj kroz žrtvu spašava svoje stvorenje. Neizmjerne li ljubavi Kristove. Isus je kao utjelovljena Riječ uputio svim ljudima riječ spasenja, Radosnu vijest, Evanđelje.

Riječ koja je promijenila svijet, koja je sve što je mislila da je vrijedno govora – rekla; i tada zašutjela, ostavljajući čovjeka zadivljena, uplašena ili nezainteresirana prema sadržaju svoga govora. Time je čovjeku darovala slobodu – želi li biti indiferentan slušalac ili diferentan sugovornik. Za vjernika Božja šutnja u današnjem vremenu nije znak da Boga nema, da nema više o čemu govoriti ili da se umorio od čovjeka. Poziv na šutnju jest otkrivanje pozitivne strane naše nemoći, stoga imajmo hrabrosti poslušati Isusove riječi: „Tko je vidio mene, vidio je i Oca“ (Iv 14,9). Kao rezultat, strah od Boga, strah koji se tako lako nameće, više nema temelja za postojanje. Sveti Petar Krizolog piše da je Bog postao djetetom kako bismo ga se mi mogli prestati bojati.

Mnogi suvremenici svetog Ivana, i Židovi i Grci, mogli su napisati: „U početku bijaše Riječ…“ Samo Ivan, kršćanin, koji je svojim riječima taknuo Riječ Života, može napisati: „Riječ tijelom postade“. Pod „tijelom“ podrazumijevamo slabost, konačnost, smrtnost. Tu je skandal kršćanske vjere. Skandal koji nije ograničen na Kristovo rođenje, pa čak ni na njegov zemaljski život, nego se na svoj način nastavlja do danas. Gdje je sve bilo staro, istrošeno, očigledno iscrpljeno, bez budućnosti, Riječ donosi svježinu, novost, žar za Životom ili posve jednostavno, ono što kršćani nazivaju praštanjem. Jer ako Ivan piše: „Riječ je tijelom postala“ s konotacijama slabosti i konačnosti koje smo istakli, on ne kaže „vidjeli smo njegovu bijedu“, nego „vidjeli smo njegovu slavu“.

Velika ljepota, koju Ivan naziva „slavom“ isijava iz utjelovljenog Krista. Živeći usred našega svijeta, prihvaćajući ljudska ograničenja, u potpunoj predanosti u ruke svoga Oca, primajući svoje postojanje dan za danom, slava isijava. Božje se lice otkriva. Otkriva se u šutnji i tišini. Ono nije glasno. Ne stvara buku i nasilje. Jednostavnost i otvorenost je bitna karakteristika Božje objave. Jer u svojoj šutnji Bog osluškuje vapaje čovjeka. On u šutnji započinje razgovor s njime. Zato nas Bog poziva na šutnju i tišinu kako bismo ga mogli čuti i doživjeti. Kršćani su pozvani odgajati sebe za poučan govor i pametnu šutnju. Šutnja je u svojoj tišini odgojila mnoge velike svece. Jedan od njih, sveti Augustin tako je davno napisao da; Ako šutiš – šuti iz ljubavi, Ako govoriš – govori iz ljubavi...