Treća nedjelja došašća - razmišlja pater Hrvoje Mravak

Ponavljam: radujte se! - govori pater Hrvoje Mravak 

Čitanja 3. nedjelje došašća namijenjena su posebno onima u izgnanstvu. Navješćuju im nadolazeću radost! – Tko poziva drugog na radost u tuzi ili nema temeljnog ljudskog suosjećanja ili upućuje na stvarnost čije poimanje nadilazi uske horizonte razuma?!

Isus ne želi slomiti „napuklu trsku“ koja tuguje, nego je bezuvjetno prihvaća i malo po malo joj širi vidike. Sv. Ignacije Lojolski bi takav pristup nazvao „djeluj suprotno“ (tuzi), ali ne prije svega silom nego postepenom i rastućom nutarnjom slobodom spram boli, kojom Milost gotovo neprimjetno natapa prikrivenu čežnju tužnoga srca za radošću. – Na koncu, ono što mi se jučer činilo nemogućim, danas je možda moguće: „Radujte se, ponavljam, radujte se u Gospodinu uvijek!“, hrabri sv. Pavao.

Doista, dobrohotna Božja prisutnost sve mijenja, daje oduška boli, uči nas da je „svakom danu dosta suza njegovih.“ - Tako spasonosne riječi, vraćaju svježinu i bistar pogled u iskušenjima, jer Dios basta.

Bog ti je bliz, poput vjetra, zraka ili magle, „obnovit će ti svoju ljubav“ - navješćuje prorok Sefanija. Otvori se (Effata!) da primiš taj Dar. Ako ti se čini dalekim, prisjeti se trenutaka kada ti je netko iskazao ljubav i prihvaćanje, ponovno ih proživi u svojoj mašti i opažaj što osjećaš sada dok to proživljavaš i jednostavno ostani u dodiru s tim sadašnjim osjećajem… i iznutra, iz tog živog vrela tvoga srca slušaj riječi osobe kako ti govori: „Volim te…“, „Prihvaćam te…“, „Vrijedan si mi…“. Zatim reci sebi: „Ja sam voljen/a, prihvaćen/a, vrijedan/na…“. Na koncu, u dubini svoga srca možda dopustiš Gospodinu da te dotiče svojom ljubavlju i pozove te da Ga slijediš, da budeš Njegova prisutnost u svijetu i sudjeluješ u intimnoj uskrsloj radosti Njegova sina. U tom pogledu sv. Pavao nas potiče: „..očitujte svoje molbe Bogu i mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša u Kristu Isusu.“

Prožimajuće iskustvo Isusove radosti radikalno je preobrazilo apostole nakon Njegove smrti. Njegovo božanstvo se objelodanilo pretvarajući tugu u radost, sumnju u vjeru. – Od skupine preplašenih, obeshrabrenih ljudi, učenici postaju spremni naviještati Spasitelja sve do nakraj Zemlje, polažući svoje živote za Njega. – To je tako jasan znak radosti Uskrsloga, stoga: „Radujte se uvijek u Gospodinu!“ Ovaj put ga nitko nije ništa pitao niti tražio da ostane; osjetili su puninu života u sebi i nakon što je otišao Ocu. Vez ljubavi koji je ostavio u njihovom i našem srcu preobražava nam život. Znakovi te žive Prisutnosti u nama su darovi Duha Svetoga: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota i vjernost (Gal, 5, 22), koji se pokazuju na van – u odnosima s ljudima. – „Što ti je dakle činiti?“, pitao bi te sv. Ivan. Nemoj brzati s odgovorom nego dopusti da sazrije u tebi.  

Na koncu evo jedno svjedočanstvo o miru i radosti: poznavao sam jednu ženu, razumom siromašnu, koja je isijavala mir o kojem piše sv. Pavao. Zvala se Marija Galić i živjela je u jednom splitskom domu za starije i nemoćne osobe. Na dan svog vjenčanja, idući po vjenčanicu, teško je iznakažena u prometnoj nesreći. Mjesecima je oplakivala svoju bol; njezin zaručnik ju je želio svejedno uzeti, ali ona nije mogla prihvatiti. Zatim su suze presušile, a u njezino srce ušla je Ljubav i duboki duboki Mir. – Otada je za nju vrijedilo jedino: „Dios basta“; ali ne zatvorena u odnos s Njime, nego šireći taj mir u sebi na sve koji su je posjećivali u njezinoj sobi. Tada sam potpuno shvatio da mir koji se osjeća u Međugorju i u drugim svetištima nema ništa sa samim mjestom, nego s molitvama ljudi koji su dopustili Bogu da s još snažnijom nazočnošću ispuni prostor. U tom smislu, i u ovom došašću Ivan Krstitelj nas upućuje na Silnijeg od sebe, Mironosca, predivnoga Kralja slave, kojeg njegovi sljedbenici smjelo navješćuju već 2000 godina, sve do kraja svijeta. Amen!