Kršćani, prognanici u svijetu

Kršćani su vjerska zajednica koju u svijetu najviše pogađa mržnja, nasilje i sustavni napadi. Premda se progoni uglavnom događaju izvan Europe, Europska se unija ipak ne smije ponašati kao da ne zna za njih – kazao je predsjednik Europskog parlamenta Schulz, govoreći 2. prosinca na konferenciji o progonu kršćana u svijetu, održanoj u Bruxellesu.

Kršćane progone zbog njihove vjere u Isusa Krista. Prema podacima nevladine organizacije 'Open Doors', oko 150 milijuna kršćana u svijetu trpi zbog svoje vjere. Iz Sirije je u protekle četiri godine pobjeglo oko 700 tisuća, a Irak je od 2003. godine napustilo 70% kršćana. Samo je u jednoj godini ubijeno 4.344 kršćanina, a zapaljene su 1062 crkve. U Sjevernoj Koreji oko 70 tisuća osoba zbog evanđelja čami u zatvorima, a u Pakistanu svake godine oko 700 žena postaju žrtve nasilnoga obraćenja.

Treba odbaciti ideju da su kršćani uljezi u mjestima gdje je sada islam religija većine: kršćanska prisutnost na Bliskom istoku i Indijskom potkontinentu datira prije širenja Kurana, to je pomoćni biskup Bruxelles-Malinesa Jean Kockerols objasnio na jednoj konferenciji u Europskom parlamentu. Tada je predsjednik Schulz pozvao Europsku uniju da se trgne i da od progona štiti kršćane.

Osvrnuvši se na europsku zaštitu kršćana u svijetu, u razgovoru za našu radiopostaju pravnik Alfredo Mantovano, predsjednik talijanskoga ogranka Zaklade Pomoć Crkvi u nevolji, rekao ja kako bi valjalo govoriti o tomu što se može i što bi trebalo ubuduće učiniti, jer dosad nije ništa učinjeno. Razvidno je da pritužba ne može biti dolazna točka, nego da bi morala biti polazište – ustvrdio je Mantovano.

Postotak se kršćana, koji među izbjeglicama stižu u Europu, posljednjih pet godina povećao za 30%, a to jasno govori o žestini progonâ. Valja dakle ozbiljno promisliti što bi trebalo učiniti da u krajevima polaska ne bude prisilnoga iseljavanja. Ako u velikom broju kršćani napuštaju neke krajeve, onda to nije samo njihov problem i njihovih obitelji, nego i osiromašenih teritorija – kazao je Mantovano.

Na primjedbu kako mnogi smatraju da su kršćani uljezi na Bliskom istoku i u većinskim muslimanskim državama, rekao je kako se treba prisjetiti nekadašnje kršćanske prisutnosti u zemljama na južnoj obali Sredozemnoga mora ako želimo znati što će se za nekoliko godina, ako ne i za nekoliko mjeseci, dogoditi u Siriji i Iraku. Sveti je Augustin bio biskup Hipona, a koliko kršćana danas ima u tim krajevima? – upitao je Mantovano.

Na upit kako srušiti zid šutnje o progonu kršćana, rekao je da treba krenuti od izvještavanja o tomu što se događa toj našoj braći, istinskim svjedocima vjere, jer ih se progoni zbog njihove vjere. U prvom redu valja znati da se ravnodušnost hrani nepoznavanjem pojave. Potom, valja se pitati što možemo učiniti, za njih i za sebe, jer njihovo današnje iskustvo uskoro može postati naše – ustvrdio je predsjednik dodajući:

Ako mislimo da nas skrivanje identiteta, jer ga se gotovo stidimo, može spasiti od nasilja, onda smo pogriješili strategiju. Jasno je da tako nećemo postići cilj, dapače pomanjkanje povjerenja u sebe, u svoju povijest i svoj identitet napadača potiče na okrutnije nasilje i veću odlučnost, jer zna da neće naići na otpor – objasnio je Mantovano.

Na primjedbu da u Europi nema potpune vjerske slobode, rekao je kako je sve izrazitija diskriminacija kršćana, te da je diskriminacija predsoblje progona. U Europi vlada ozračje kulturne nesnošljivosti, ne samo prema kršćanskoj vjeri nego i prema naravnom pravu. Nesnošljivost se sve češće pretvara u diskriminaciju – ustvrdio je Mantovano dodajući:

Ako većina obavijesnih sredstava tvrdi da sastavljač pravorijeka Talijanskoga državnoga vijeća, prema kojemu se ne može u talijansko pravno uređenje prepisati brak, sklopljen u inozemstvu između osoba istoga spola, nije „sposoban obavljati službu sudca“, jer je kršćanin, bez obzira na sadržaj pravorijeka, onda to znači da idemo putom koji je u Sjedinjenim Državama u zatvor odveo državnu službenicu, jer nije htjela slaviti civilnu ženidbu između osoba istoga spola. To je kosa ravnina, a na kraju nje počinje izravni progon – zaključio je Alfredo Mantovano, pravnik, dugogodišnji talijanski parlamentarac i član izvrše vlasti, predsjednik talijanskoga ogranka Zaklade Pomoć Crkvi u nevolji.