Papa u razgovoru o Jubileju milosrđa istaknuo važnost "revolucije nježnosti"

Talijanski časopis Credere objavio je jučer intervju s papom Franjom uoči početka Jubileja milosrđa, u kojem objašnjava motive sazivanja Svete godine i koja su neka od očekivanja za taj događaj. Podsjetio je da je njegovo prvo obraćanje uz molitvu Angelusa bilo posvećeno temi milosrđa, isto kao i prva homilija koju je imao u vatikanskoj župi sv. Ane. Istaknuo je da slijedi nauk svojih prethodnika o milosrđu, osobito sv. Ivana Pavla II., koji je ustanovio Nedjelju božanskoga milosrđa.

U skladu s tim, osjetio sam da je Gospodinova želja iskazati svoje milosrđe čovječanstvu. To nije nešto što mi je palo na pamet, nego se radi o obnovi tradicije koja je oduvijek postojala – rekao je papa Franjo. Očito je kako je današnjem svijetu potrebno milosrđe i suosjećanje, odnosno sposobnost za empatiju. Naviknuli smo na loše, okrutne vijesti i najgore strahote koje vrijeđaju Božje ime. Svijetu je potrebno otkriti da je Bog Otac, da postoji milosrđe, da okrutnost i osuđivanje nije ispravan put.

Sama Crkva – nastavio je papa Franjo – ponekad zauzima tvrdi stav i upada u iskušenje da ističe samo moralna pravila; mnogi su ljudi isključeni. Još jednom je istaknuo sliku Crkve kao poljske bolnice nakon bitke, napominjući: Svi smo grješnici, svatko od nas nosi nutarnje terete. Napomenuo je da u svijetu vidimo trgovinu oružjem, ubijanje nevinih ljudi na najokrutnije moguće načine te izrabljivanje djece. To je Sveti Otac nazvao „svetogrđem protiv čovječanstva“, zato što je čovjek „svet, slika živoga Boga“. A Otac nam govori: „Prestanite i dođite k meni“.

Papa je rekao kako je svjestan da je grješnik. „Ja sam… čovjek kojemu je oprošteno… Još uvijek griješim i ispovijedam se svakih 15 ili 20 dana.“ Potrebu za Božjim milosrđem osobito je osjetio 1953. godine, kad je ušao u crkvu i ispovjedio se kod nepoznatog mu svećenika. Otada mu se život promijenio i odlučio je postati svećenik. Njegov ga je ispovjednik, koji je bolovao od leukemije, pratio godinu dana.

Nakon pogreba sam gorko plakao, osjećao sam se potpuno izgubljen, kao da sam se bojao da me je Bog napustio. U tom sam se trenutku sreo s Božjom milošću i to je usko vezano uz moje biskupsko geslo: „miserando atque eligendo“ – „smilovavši se i odabirući“ – kazao je Papa.

Jubilej milosrđa također je prigoda da se iznova otkrije Božje „majčinstvo“ – potvrdio je, navodeći knjigu proroka Izaije: čak i kad bi majka zaboravila svoje dijete, Bog nas neće zaboraviti. To je majčinska dimenzija Boga. Taj izraz nije dio popularnog jezika i može se činiti elitističkim – ustvrdio je Sveti Otac – zbog toga radije govorim o nježnosti koja je vlastita majci.

Ako smo otvoreni toj „revoluciji nježnosti“, sami ćemo postati tolerantniji, strpljiviji i nježniji, ne odnoseći se prema ljudima kao prema predmetima. Papa je naveo primjer zaposlenika koji otpušta svoje radnike preko ljeta, kako im ne bi morao dodatno platiti za mirovinsko osiguranje ili pune troškove zdravstvenog osiguranja. Ako se možemo staviti u tuđe cipele – kazao je papa Franjo – stvari se mijenjaju te prestajemo razmišljati o novcu u našim džepovima.

Na koncu je Sveti Otac govorio o spontanom grljenju bolesnih i starih osoba, jednako kao što majka ili otac zagrli svoje novorođeno dijete. To znači „volim te, želim ti dobro“. Upitan na kraju planira li posebne geste za vrijeme Jubileja koje će iskazati Božje milosrđe, rekao je kako će takvih znakova biti mnogo te da svakog mjeseca planira učiniti drukčiju gestu.