Papa Franjo: Odgoj ima biti uključujući

Odgoj uvijek ima biti uključujući, a u katoličkim školama ne smije biti prozelitizma – kazao je papa Franjo primivši u subotu, 21. studenog, u audijenciju sudionike svjetskog kongresa Zbora za katolički odgoj. Odgovarajući na njihova pitanja, Sveti je Otac istaknuo da su nastavnici među najlošije plaćenim radnicima, a imaju izvanrednu ulogu u promicanju čovječanstva. Osim toga, upozorio je na selektivni odgoj koji udaljava bogate od siromašnih.

Od Afrike do Svete zemlje, od Indije do Napulja; brojna su i dirljiva bila svjedočanstva iznesena pred papom Franjom. Znak je to koliko Crkva, putem svojih odgojnih ustanova, u cijelom svijetu nastoji promicati ljudsko dostojanstvo, dijalog i kulturu. 

Upravo se prvo pitanje, postavljeno Svetomu Ocu, odnosilo na zauzimanje Crkve u pluralnim, teškim sredinama, u kojima su katolici manjina. Ne može se govoriti o 'katoličkom odgoju' ako se ne govori i o 'čovječnosti' – rekao je papa Franjo te objasnio – jer katolički je identitet Bog koji je postao čovjekom. Odgajati kršćanski ne znači samo održati katehezu, to je samo jedan dio, ali – prema Papinim riječima – ne znači ni provoditi prozelitizam. Odgajati kršćanski znači voditi djecu i mlade u ljudskim vrijednostima, i to u čitavoj stvarnosti, a jedna od tih stvarnosti jest transcendencija – rekao je Papa.

Danas se teži neopozitivizmu, odnosno odgoju za imanentne stvari, za vrijednosti imanentnih stvari, a to se događa i u zemljama kršćanske tradicije, kao i u zemljama drugih tradicija. Nedostaje transcendencija – napomenuo je papa Franjo ističući da je po njegovu mišljenju najveći problem odgoja, kako bi on bio kršćanski, zatvaranje za transcendenciju. Imamo u potpunosti pripremiti srca kako bi se Gospodin očitovao. Valja odgajati ljudski, ali otvorenih obzora. Odgoju ne treba nijedna vrsta zatvaranja.

Odgovarajući na pitanje o vezi između škole i obitelji, Papa je istaknuo da je i odgoj postao previše selektivan i elitni, te upozorio kako se čini da pravo na odgoj imaju samo neki narodi, koji su na određenoj gospodarskoj razini. Ta nas stvarnost vodi do ljudske selektivnosti te, umjesto da približava narode, ona ih udaljuje; udaljuje također bogate od siromašnih, što udaljava jednu kulturu od druge – napomenuo je Sveti Otac te istaknuo da je odgojni dogovor između obitelji i škole raskinut, i valja početi iznova.

Raskinut je i odgojni dogovor između obitelji i države – dodao je papa Franjo, te napomenuo da su među najslabije plaćenim radnicima upravo odgojitelji. To jednostavno znači da država nema interesa – primijetio je napominjući – Eto zbog čega je tu važan naš rad u traženju novih putova. 

Valja se otvoriti novim obzorima, stvarati nove uzore – kazao je Sveti Otac te istaknuo tri načina izražavanja: izražavanje glave, izražavanje srca, i izražavanje ruku. Odgoj ima ići tim putovima. Valja mlade poučiti misliti, pomoći im da dobro osjećaju, i pratiti ih u radu; odnosno, valja paziti da ta tri načina izražavanja budu usklađena; da dijete, ili mladić, misli ono što osjeća i što radi, da osjeća ono što misli i što radi, te da radi ono što misli i što osjeća. Tako odgoj postaje uključujući jer svatko ima neko mjesto.

Odgojni je dogovor raskinut zbog pojave isključivanja – napomenuo je potom Papa. Pronalazimo bolje, selektivnije; neka budu oni koji su inteligentniji, koji imaju više novca kako bi platili bolju školu ili sveučilište, a druge ostavljamo po strani. Ali svijet ne može napredovati uz 'selektivni' odgoj, jer nema društvenoga dogovora koji obuhvaća sve ljude – primijetio je Papa te upozorio na odabir „super-ljudi“, ali samo po mjerilu interesa. Iza toga uvijek stoji prikaza novca! A to – prema Papinim riječima – uništava istinsko čovještvo.

Sveti je Otac na kraju odgovorio na pitanje kako je moguće biti odgojitelj mira u vrijeme obilježeno onim što je sâm papa Franjo nazvao „svjetskim ratom u dijelovima“. Papa je prije svega napomenuo da je glavni izazov napustiti mjesta gdje ima mnogo odgojitelja i otići na periferije, jer u njima mladi imaju 'iskustvo preživljavanja', njihovo je čovještvo ranjeno. Upravo od tih ranâ ima započeti odgojiteljev rad.

Nije riječ o tomu da se tamo odlazi poradi dobrotvornoga rada, kako bi se poučilo čitati, ili pružila pomoć u hrani. To je potrebno, ali je privremeno. To je prvi korak. Problem je, a to je i izazov, – istaknuo je Papa – ići tamo kako bismo učinili da ti mladi rastu u čovječnosti, u inteligenciji, u vrijednostima, u običajima, kako bi mogli ići naprijed, i drugima prenositi iskustva koja ne poznaju.

Papa je Franjo tako potaknuo odgojitelje da napreduju u tom izazovu kako bi pobijedili selektivnost i isključivanje. Valja ići na periferije – ponovio je – ne poradi dobročinstva, nego kako bi im se pružio odgoj, upravo onako kako je to činio don Bosco.