Poznati islamolog, isusovac Samir Khalil Samir o napadima na Pariz

Teroristi će koristiti svaku prigodu, a Jubilej jest takav događaj pa će jamčenje sigurnosti biti veoma teška zadaća za Italiju. Možda će trebati zatražiti potporu čitavoga stanovništva kako bi se izbjeglo da opasna propaganda ostvari prijetnje. Neke su džamije poznate kao radikalnije, te imame treba nadglédati. Tomu trebaju pridonijeti svi muslimani. Žao mi je, jer muslimani nisu izašli na trgove i prosvjedovali – ustvrdio je egipatski islamolog, isusovac Samir Khalil Samir, profesor na Papinskom orijentalnom institutu, osvrnuvši se za našu radiopostaju na atentate u Parizu, pri čemu je istaknuo kako baš u džamijama treba započeti istinsko suprotstavljanje ovoj vrsti terorizma.

Sjećam se kako je u Egiptu, godinu dana nakon Morsijeva preuzimanja vlasti, trideset milijuna ljudi izašlo na trgove kako bi prosvjedovali protiv Muslimanske braće, a pitanje je zašto se sad ne događa nešto slično, nakon krvoprolića u Parizu. Nikoga više ne uvjeravaju riječi „mi smo protiv“. Valja izaći na ulice. A kada se u nekoj džamiji čuje propovijed koja potiče na  nasilje, treba odmah obavijestiti policiju i jasno reći „više ne želimo ovoga imama“. To treba učiniti iz ljubavi prema islamu, iz poštovanja prema većini bogobojaznih muslimana – istaknuo je pater Samir dodajući:

Nalazimo se pred ideološkim i, nažalost, vrlo razornim ratom – nastavio je profesor. Islamski je svijet danas podijeljen, zahvatila ga je kriza, stoga su radikalniji muslimani odlučili uspostaviti ono što se zbivalo u povijesnom razdoblju 640. godine; pokreću svjetski rat da osvoje Zapad koji su uvijek smatrali neprijateljem protiv kojeg s treba boriti. Oni će koristiti svaku prigodu kako bi izazvali metež i strah. Stoga je potreban podroban i učinkovit unutarnji nadzor. Nažalost, ovaj pokret (samozvana Islamska država zna) umije pridobiti narod, a obraćenici na islam vrlo su ratoborni – kazao je pater Samir.

Na upit odobrava li zračne napade, rekao je kako samozvana Islamska država svoj vojni projekt osvajanja ostvaruje s neznatnim sredstvima u odnosu na Zapad, ali njihova su sredstva  okrutnija od drugih. Potreban je dakle jak vojni odgovor. Na ratnim je stručnjacima odabrati najučinkovitiju metodu, koja predviđa najmanje žrtava i štiti lokalno stanovništvo. Teškoća je u tomu što se ne može rabiti metoda koju rabe teroristi: što je više mrtvih, to je bolje, a nije važno tko je žrtva. Bombardiranje Raqqe u ovom trenutku čini mi se pravedno i logično. Shvaćam da se Zapad ne osjeća spremnim za rat na kopnu, da nije spreman umrijeti za Siriju ili Irak – primijetio je profesor.

Na upit slaže li se s francuskim predsjednikom glede potrebe jednoga velikog saveza protiv neprijatelja, rekao je da Sjedinjene Države i Rusija u Siriji vode rat za prevlast i utjecaj na tom području. To je besmislica. Osim toga, neki smatraju da najprije treba svrgnuti Assada te na njegovo mjesto postaviti drugu osobu, koja bi trebala početi od ništice, i tek onda napasti samozvanu Islamsku državu koja se u međuvremenu širi i učvršćuje. Mislim da ta zapadna neodlučnost uvelike pridonosi jačanju samozvane Islamske države.

Na upit o očekivanjima od Saudijske Arabije, Jordana i Egipta, profesor je upozorio da diplomatske izjave predstavnika tih država ostaju samo riječi, jer svatko ima svoje viđenje bliskoistočne krize. Egipat nastoji učiniti nešto protiv terorista na Sinaju, Jordan pak ne želi ulaziti u rat; Saudijska Arabija i Katar tvrde da se bore  protiv samozvane Islamske države, a u arapskom se svijetu priča da Katar teroriste financira. Na djelu je dakle veliko licemjerje, a činjenica je da se nitko ne želi vojno sučeliti s teroristima – zaključio je profesor dodajući da su izbjeglice veliki problem.