Sveti Otac u luteranskoj zajednici: Sviđa mi se biti papa u stilu župnika

Što se Jorgeu Mariu Bergogliu najviše sviđa u tome što je Papa, što se može učiniti za zajedničko sudjelovanje luterana i katolika u euharistiji i kako možemo kao kršćani doprinijeti da ljudi ne podižu nove zidove – pitanja su na koja je papa Franjo odgovorio za vrijeme svojeg jučerašnjeg pohoda rimskoj luteranskoj zajednici.

Prvo mu je pitanje postavio dječak kojeg je zanimalo što se Papi najviše sviđa u njegovoj službi. Odgovor je Svetoga Oca bio: Jednostavno, najviše mi se sviđa biti župnik, biti pastir. Ne sviđaju mi se uredski, birokratski poslovi i ne sviđaju mi se protokolarni nastupi.

Kad je služio kao župnik u jednoj crkvi, najviše su mu se sviđale mise s djecom. Djeca su konkretna i ne postavljaju – kako se izrazio – nategnuta, teoretska pitanja. Sviđa mi se biti papa u stilu župnika – nastavio je papa Franjo. Služba, u smislu da se dobro osjećam kad posjećujem bolesnike, kad razgovaram s osobama koje pomalo očajavaju ili su tužne.

Jako volim posjećivati zatvor zato što se tamo svaki put pitam: „Zašto oni, a ne ja?“, i tamo osjećam spasenje i ljubav Isusa Krista prema meni – objasnio je Sveti Otac. Ja nisam manji grješnik od njih, ali me je Gospodin uzeo za ruku. Možda je vrlo inteligentna, važna i utjecajna osoba u društvu, ali ako papa ne postupa poput biskupa, poput župnika, poput pastira, mislim da u svome srcu neće biti sretan – kazao je papa Franjo.

Drugo mu je pitanje postavila luteranka udata za katolika. Zanimalo ju je što je moguće učiniti da se postigne zajedničko sudjelovanje na večeri Gospodnjoj. Papa je priznao da ne zna odgovor, ali se i sam pitao: je li sudjelovanje u Gospodnjoj večeri cilj našeg puta ili je podrška za zajednički hod? Odgovor, rekao je, prepustit će teolozima.

Pritom je napomenuo da bi zajedničko sudjelovanje za stolom Gospodnjim značilo da među nama nema razlika, da imamo isti nauk. Ali istovremeno, imamo isto krštenje. To onda znači da trebamo hodati zajedno. Kad zajedno sa suprugom molite, to krštenje raste; kad djecu poučavate o Isusu, bilo luteranskim, bilo katoličkim načinom izražavanja, činite isto – rekao je Papa.

Na pitanje odgovaram pitanjem za vas: Što mogu učiniti sa svojim suprugom da bi me Gospodnja večera pratila na mojem hodu? To je problem na koji svatko treba odgovoriti. Postoje objašnjenja, tumačenja razlike u našem shvaćanju euharistijske prisutnosti, ali život je veći od objašnjenja i tumačenja. Uvijek se spominjite krštenja: „Jedna vjera, jedno krštenje, jedan Gospodin“, kako kaže Pavao, i odatle povlačite posljedice. Ja se nikada ne bih usudio dati dopuštenje za to, jer to nije u mojoj kompetenciji. Razgovarajte s Gospodinom i idite naprijed. Ne usuđujem se reći više – odgovorio je Papa.

Treće pitanje mu je postavila blagajnica zajednice koja se skrbi o projektima za izbjeglice. Zanimalo ju je što možemo kao kršćani učiniti da ljudi ne podižu nove zidove. Papa je napomenuo da iza građenja zidova stoji želja da se postane poput Boga; oholost moći. Zidove je nazvao „spomenicima isključivanju“, a njihovo se podizanje izbjegava služenjem. Ljudski egoizam želi zaštititi vlastitu moć, ali to udaljuje od izvora bogatstva. Zidovi su na koncu poput samoubojstva – zatvaraju te. A ružna je stvar imati zatvoreno srce – naglasio je Papa. U tom se kontekstu spomenuo terorističkih napada u Parizu, napominjući: I Božje se ime zlorabi kako bi se zatvorila srca.