Odlučno 'ne' kanadskih biskupa potpomognutom samoubojstvu

Ubiti nedužni život čin je koji se od pamtivijeka smatra nemoralnim – istaknuli su članovi Kanadske biskupske konferencije u priopćenju objavljenom 18. rujna. U njemu se biskupi osvrću na odluku koju je u veljači donio Vrhovni sud te zemlje, a kojom se odobrava potpomognuto samoubojstvo. Kanadski su sudci odredili da će neizlječivi bolesnici, ali ne nužno u terminalnoj fazi bolesti, moći dragovoljno izabrati smrt. Ta je mogućnost proširena i na oboljele od psihičkih bolesti. Sudska odluka ima valjanost godinu dana, a to je vrijeme potrebno za pripremu odgovarajućega zakona o provedbi odluke.

U vidiku federalnih izbora, koji će se održati 19. listopada, kanadski biskupi traže od kandidata da razmisle o tom pitanju prije nego sastave novo ustavno pravo, „pravo na samoubojstvo“. Ne možemo prešutjeti – istaknuli su biskupi – svoju veliku žalost i potpuno neslaganje s odlukom suda, tim više što ona stavlja u opasnost život osjetljivih ljudi, depresivnih, onih koji trpe zbog tjelesnih ili mentalnih bolesti, ili pak osobâ s invaliditetom.

Pred takvim trpljenjem pravi ljudski odgovor ima biti liječenje, a ne ubijanje; valja pratiti bol palijativnom skrbi, a ne namjerno prouzročiti smrt – napomenuli su biskupi te državnim ustanovama uputili snažan apel da svim Kanađanima zajamče kvalitetnu dugotrajnu kućnu njegu. Upozoravajući na šutnju kandidatâ za federalne izbore o toj vrlo važnoj temi za društvo i za budućnost zemlje, biskupi su potaknuli građane da u javnim raspravama pokrenu pitanje o životu i smrti, kako bi bilo dovoljno vremena za razmišljanje te kako bi posljedice tako radikalne promjene u nacionalnom zakonodavstvu bile ozbiljno razmotrene.

Kanadski su biskupi potom istaknuli još jednu bitnu stvar, a to je priziv savjesti. Neprihvatljivo je zahtijevati od liječnika da ubije pacijenta – stoji u dokumentu. Tražiti od zdravstvenih djelatnika da surađuju u namjernom usmrćivanju bolesnika povreda je njihove savjesti i njihova zvanja. Biskupi stoga pozivaju na poštovanje liječničkoga zanimanja, ali i na poštovanje dostojanstva ljudske osobe, koje se može razabrati iz Isusova ponašanja u odnosu na trpljenje. Njegov je odgovor na patnju bio taj da je trpio s drugim, nije ga ubio; prihvatio je trpljenje u životu kao put velikodušnosti i milosrđa – podsjetili su biskupi ističući da ne trebamo nužno biti vjernici kako bismo u takvom ponašanju prepoznali veliki primjer čovještva.