PAPA: Obnoviti savez između obitelji i kršćanske zajednice

Draga braćo i sestre, dobar dan! Htio bih danas skrenuti pažnju na vezu između obitelji i kršćanske zajednice. To je, možemo reći, „prirodna“ veza, jer Crkva je duhovna obitelj, a obitelj je jedna mala Crkva (usp. Lumen gentium, 9).

Kršćanska je zajednica dom onih koji vjeruju da je Isus izvor bratstva među svim ljudima. Crkva hodi usred narodâ, u povijesti muškaraca i žena, očeva i majki, sinova i kćeri: to je povijest koja je za Gospodina važna. Veliki događaji svjetovnih moći upisuju se u povijesne knjige i tamo ostaju. Ali povijest ljudskih afekata upisuje se izravno u Božje srce i ta povijest ostaje zauvijek. Ona je mjesto života i vjere. Ova povijest punine života, koja će završiti u nebu, u vječnomu motrenju Boga, započinje u obitelji! I zbog toga je obitelj toliko važna. Obitelj je nezamjenjivo i neizbrisivo mjesto našeg uključivanja u tu povijest.

Božji je Sin učio ljudsku povijest na tom putu i čitavog ga je prošao (usp. Heb 2, 18; 5, 8). Lijepo je razmatrati Isusa i znakove te veze! On je rođen u jednoj obitelji i u njoj je učio o svijetu: jedna radionica, četiri kuće, selo usred ničega. No ipak, živeći to iskustvo trideset godina, Isus je upio ljudsko stanje, prihvaćajući ga u svojem zajedništvu s Ocem i u svojem apostolskom poslanju. Poslije, kad je napustio Nazaret i započeo javni život, Isus je oko sebe okupio zajednicu, skup, to jest su-zvanje osoba. To je značenje riječi „crkva“.

U evanđeljima, Isusova zajednica ima oblik obitelji; gostoljubive obitelji, a ne isključive, zatvorene sekte: u njoj nalazimo Petra i Ivana, ali i gladnoga i žednoga, stranca i progonjenoga, grješnicu i carinika, farizeje i mnoštvo. Isus ne prestaje prihvaćati i razgovarati sa svima, čak i s onima za koje se više ne očekuje da će u svom životu Boga susresti. To je snažna pouka za Crkvu! Učenici su izabrani kako bi se brinuli za tu zajednicu, obitelj gostiju u Bogu.

Da bi ta stvarnost Isusove zajednice i danas bila živa, nužno je obnoviti savez između obitelji i kršćanske zajednice. Možemo reći da su obitelj i župa dva mjesta u kojima se ostvaruje to zajedništvo ljubavi, čiji je konačni izvor u samome Bogu. Istinski evanđeoska Crkva ne može ne imati formu gostoljubive kuće, uvijek otvorenih vrata. Crkve, župe, institucije zatvorenih vrata, ne smiju se nazivati crkvama nego muzejima – istaknuo je Papa.

To je danas ključan savez. „Protiv ideoloških, financijskih i političkih 'središta moći', položimo naše nade u ta središta ljubavi, budimo navjestitelji evanđelja bogati ljudskom toplinom, utemeljeni na solidarnosti i sudjelovanju“ (PONT. CONS. PER LA FAMIGLIA, Gli insegnamenti di J.M. Bergoglio – Papa Francesco sulla famiglia e sulla vita 1999-2014, LEV 2014, 189), kao u na međusobnom praštanju.

Osnažiti vezu između obitelji i kršćanske zajednice, danas je prijeko potrebno. Zasigurno je potrebna velikodušna vjera, kako bi se iznašla inteligencija i hrabrost da bi se taj savez obnovio. Obitelji se ponekad povlače, tvrdeći da nemaju snage: „Oče, mi smo samo jedna siromašna i pomalo istrošena obitelj“, „nismo za to sposobni“, „već imamo toliko problema u kući“, „nemamo snage“. Istina je! Ali nitko nije dostojan, nitko nije sposoban, nitko nema snage! Bez Božje milosti, ništa ne bismo mogli učiniti. Sve nam se daje besplatno!

No, Gospodin nikada ne dolazi u novu obitelj, a da ne učini pokoje čudo. Sjetimo se što je učinio na svadbi u Kani! Da, Gospodin – ako se povjerimo Njemu u ruke – daje da činimo čudesa, ali svakodnevna čudesa! – kad je On u toj obitelji nazočan.

Dakako, i kršćanska zajednica treba doprinijeti. Primjerice, pokušati nadići previše upravne i funkcionalne stavove, dajući prednost dijalogu, razumijevanju i međusobnom poštivanju. Neka obitelji preuzmu inicijativu i osjete se odgovornima pružiti svoje dragocjene darove zajednici. Svi trebamo biti svjesni da se kršćanska vjera živi na otvorenom polju života, koje svi dijele, a obitelji i župa imaju izvršiti čudo bliskijega suživota, poradi čitavoga društva.

U Kani je bila Isusova Majka, „Majka dobroga savjeta“. Poslušajmo i njezine riječi: „Što god vam rekne, učinite“ (usp. Iv 2,5). Drage obitelji, draga župne zajednice, neka nas ta Majka nadahne; učinimo sve što nam Isus kaže i naći ćemo se pred čudom – pred svakodnevnim čudom! – zaključio ne Sveti Otac.