Papin nagovor i Anđeo Gospodnji 16. kolovoza 2015. god.

Življenje u stvarnom zajedništvu s Isusom već nas na ovoj zemlji iz smrti vodi u život – istaknuo je Sveti Otac u podnevnom nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji na Trgu sv. Petra, komentirajući ulomak iz današnjega misnog evanđelja u kojem Isus veli da je živi kruh sišao s neba.

Liturgija nam ovih nedjelja predlaže, iz Ivanova evanđelja, Isusov govor o kruhu života, koji je on sam, a što je također sakrament Euharistije. Današnji odlomak (Iv 6,51-58), donosi posljednji dio toga govora, te govori o nekima među narodom koji se sablažnjavaju jer je Isus rekao: „Tko jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni, a ja ću ga uskrisiti u posljednji dan“ (Iv 6,54) – podsjetio je Sveti Otac.

Shvatljivo je čuđenje slušatelja; Isus govori poput proroka da u narodu, također i u nama, pobudi upite i, na kraju, odluku. U prvom redu upite: što znači „jesti tijelo i piti krv“ Isusovu? Je li to samo slika, način govora, simbol, ili označava nešto stvarno? Da se odgovori na taj upit, valja proniknuti ono što se u Isusovu srcu zbivalo dok je lomio kruh da nahrani gladno mnoštvo – kazao je Papa dodajući:

Znajući da će trebati na križu za nas umrijeti, Isus se poistovjećuje s izlomljenim i podijeljenim kruhom, koji je za njega „znak“ žrtve koja ga čeka. Taj proces ima svoj vrhunac u Posljednjoj večeri, gdje se kruh i vino zaista pretvaraju u njegovo tijelo i njegovu krv. To je Euharistija koju nam Isus ostavlja s točnom nakanom: da s njim možemo postati jedno. Zato i veli: „Tko jede moje tijelo i pije moju krv ostaje u meni a ja u njemu“  (r. 56). Zajedništvo je asimilacija: blagujući njega, postajemo kao On. Ali to zahtijeva naš pristanak, našu vjeru – ustvrdio je Sveti Otac.

Kada se čuje, glede Mise, ova primjedba: „Čemu služi Misa? Idem u Crkvu kad sam raspoložen, u samoći bolje molim“. Ali Misa nije privatna molitva i lijepo duhovno iskustvo, nije samo sjećanje na ono što je Isus učinio na Posljednjoj večeri: Mi velimo, kako bi se dobro razumjelo, da je Euharistija spomen-čin, gesta koja aktualizira i uprisutnjuje Isusovu smrt i uskrsnuće: kruh je doista njegovo tijelo dano za nas, vino je njegova krv prolivena za nas – objasnio je Papa.

Euharistija je sam Isus koji se posvema dariva nama. Hraniti se s njim u pričesti i u njemu prebivati, ako s vjerom to činimo, onda to preobražava naš život u dar Bogu i braći. Hraniti se s tim kruhom, znači uskladiti se s Kristovim srcem, asimilirati njegove odabire, njegove misli, njegove postupke. Znači ući u dinamizam ljubavi i postati osobe mira, praštanja, pomirbe i solidarnoga dijeljenja; znači činiti ono što je Isus činio – rekao je Papa.

Isus završava svoj govor ovim riječima: „Tko jede ovaj kruh, živjet će zauvijek“. Da, življenje u stvarnom zajedništvu s Isusom već nas na ovoj zemlji iz smrti vodi u život; upravo u tom zajedništvu s Isusom započinje nebo. A u nebu nas već čeka Marija, naša Majka – jučer smo slavili to otajstvo. Neka nam isprosi milost da se uvijek hranimo s vjerom u Isusa, kruhom života – zaključio je Sveti Otac.