Kina i Iran - zemlje s najvećim brojem smrtnih kazni

Udruga „Neka nitko ne dira Kaina“, koja se bori za ukidanje smrtne kazne u svijetu predstavila je 31. srpnja u Rimu Izvještaj za 2015. godinu. Među zemljama koje su izvršile najviše pogubljenja jest Kina, koja ih je 2014. godine izvršila najmanje 2400, odnosno 67% ukupnoga broja, zatim Iran, s najmanje 800, te Saudijska Arabija, s 88 izvršenih smrtnih kazni.

Pozitivno kretanje prema ukidanju smrtne kazne, koje u svijetu traje već više od 15 godina, potvrđeno je 2014. i u prvih šest mjeseci 2015. godine – podatak je koji proizlazi iz spomenutoga izvještaja. Do danas ju je ukinula 161 zemlja. Azija je i dalje kontinent na kojemu se izvršava gotovo ukupni broj izvršenja te kazne, dok su Sjedinjene Države jedina zemlja američkoga kontinenta koja je izvršila smrtnu kaznu, i to njih 33 u 2014., i 15 u prvih šest mjeseci ove godine.

U Africi je prošle godine smrtna kazna izvršena u četiri zemlje, dok je u Europi jedina iznimka na kontinentu, na kojemu se inače ne prakticira ta vrsta kazne, Bjelorusija. Unatoč tomu što se na više strana smatra sredstvom osvete, a ne pravednosti, u izvještaju se i kulturalno napredne zemlje pojavljuju kao one koje primjenjuju tu kaznu.

Na njihove se razloge u razgovoru za našu radijsku postaju osvrnula Flaminia Giovanelli, dotajnica Papinskoga vijeća za pravdu i mir, te kazala da su oni zapravo ponajviše pragmatične naravi, odnosno to bi trebala biti neka vrsta opravdane zaštite društva s moralnoga stajališta. Sa sociološkoga bi stajališta to pak trebalo imati preventivnu ulogu odvraćanja, a u stvarnosti dobro znamo da nije dokazan takav učinak – napomenula je Flaminia Giovanelli.

Na novinarovu primjedbu da smrtna kazna ne smanjuje kažnjiva djela, a pogađa ponajviše najslabije, te na pitanje je li moguće učinkovito kazniti kriminalno djelovanje izbjegavajući kaznu koja je protivna najvažnijem pravu na život, dotajnica je Papinskoga vijeća za pravdu i mir istaknula da je upravo činjenica da smrtna kazna pogađa najslabije jedan od razloga u korist njezina ukidanja. Mislim da bi valjalo razmotriti sustave kako bi se dala veća važnost rehabilitacijskom vidiku kazne, odnosno ponovnom uključivanju tih osoba kroz rad, kroz psihološku pomoć, ali i kroz duhovnu pratnju – istaknula je Giovanelli.

Napomenuvši potom da je kriminalni čin djelo krajnje slojevite naravi, Giovanelli  je istaknula da se, međutim, sve nastoji pojednostavniti, ali kad bi čovjek razmislio koliko može biti stvari koje potiču na kriminalno djelo, kulturalnih vidika, socioloških… i brojnih drugih. Sve dok se ne shvati slojevitost kriminalnoga djela, vjerujem da se misli kako je onaj tko počini takvo djelo zapravo izgubljen. Ali, kad bismo razmislili o činjenicama koje potiču pojedince da djeluju na određeni način, mislim da bi pristup tada mogao biti drugačiji. Dosta se sjetiti, u ovo naše vrijeme, nasilja koje se prenosi putem masovnih medija, video igara i slično. Doista valja razmisliti o tomu da kriminalni čin ne proizlazi u potpunosti od želje kriminalca – istaknula je dotajnica Papinskoga vijeća za pravdu i mir.