Nadbiskup Auza u UN-u govorio o zaštiti prava starijih osoba

U trenutku kada su starije osobe „napuštene“ i odbačene na društvenoj razini, bitno je promicati politike „koje imaju drukčiji pristup prevladavajućoj 'kulturi iskoristi i baci' koja ljudska bića vrjednuje prema onomu što proizvode“ – ustvrdio je nadbiskup Bernardito Auza, stalni promatrač Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima, u nedavnom govoru u New Yorku.

U osnovi je demografska činjeničnost – zapadni je svijet stariji u odnosu na prošlost, jer se rađa malo djece; to je pak prevladavajući mentalitet, zbog čega je starija osoba, budući da ne proizvodi, društvu mrtvi teret. Takvo razmišljanje užasava papu Franju, koji na sav glas osuđuje kulturu odbacivanja. Isto je učinio nadbiskup Bernardito Auza, kao vatikanski predstavnik u Ujedinjenim narodima u New Yorku, govoreći prošlih dana na skupu o pravima starijih osoba.

Kao i obično, nadbiskup je svoj govor potkrijepio brojkama i težnjama. Na Zapadu 700 milijuna osoba, odnosno deset posto svjetskoga stanovništva, ima više od šezdeset godina. Procjenjuje se da će se do 2050. godine taj broj udvostručiti. Unatoč toj procjeni, do sada nisu ostvarene politike za zaštitu starijih osoba. Osnovno je – kako je rekao – promicati politike i formacijske sustave s drukčijim pristupom prevladavajućoj potrošačkoj kulturi koja osobe vrjednuje kroz proizvodnju. Starije se osobe, ako ih se tako promatra, često osjećaju beskorisnima i napuštenima jer u društvu više ne nalaze mjesta – istaknuo je nadbiskup Auza.

Zaštititi starije osobe od marginaliziranja i isključivanja zaista je „izazov“ koji valja prihvatiti upravo sada kad je u porastu ne samo takozvana 'treća dob', nego i prosječni životni vijek. Treba „promicati prihvat i vrjednovanje starijih osoba kako bi ih se bolje uključilo u društvo – kazao je nadbiskup ističući kako Sveta Stolica smatra da je za starije osobe najbolje da ostanu u obitelji, jamčeći im učinkovitu socijalnu potporu.

Govoreći pak o raznim shvaćanima zaštite starijih osoba, rekao je kako neki govore o usvajanju novih mehanizama sličnih Konvenciji o pravima osoba s posebnim potrebama, drugi pak misle da bi države trebale poštovati preuzete obveze, a neki govore o usvajanju mjera za zaštitu starijih osoba, sadržanih u Međunarodnom planu o starenju. Bez obzira na spomenuta mišljenja, treba istaknuti da pristup utemeljen na samom poštovanju ljudskih prava – ako ga ne budu pratili odgovarajuće politike i programi za sučeljavanje s uzrocima nasilja koje žele spriječiti – neće biti dostatan – ustvrdio je nadbiskup Auza.

U svakom slučaju, valja izbjeći da politike koje promičemo „ponavljaju istrošenu priču prema kojoj se naše vrjednovanje ljudskih bića svodi na njihovuproizvodnu sposobnost, zanemarujući unutarnje dostojanstvo i bezbrojne načine o tome kako najranjiviji među nama mogu pridonijeti boljitku društva. Starije su osobe bogatstvo i nezaobilazno uporište svima koji traže svoj identitet i koji su izgubili nadu; one svojim sjećanjem i bogatim iskustvom mogu biti potpora budućim naraštajima, da životnu borbu ne vode sami – zaključio je nadbiskup Auza.