Život i djelo patra Vladimira Horvata - Marito Mihovil Letica

Prilog o životu i djelovanju zaslužnika p. Vladimira Horvata te o prigodnom spomen-zborniku povodom njegova 80. rođendana – pripremio i govori Marito Mihovil Letica. 

»Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.« (Mt 13,9)

Te su Isusove riječi iz prispodobe o sijaču odjelotvorene u plodonosnu, Bogu i čovjeku posvećenu životu patra Vladimira Horvata, koji se blagodarno, kako to lijepo izriče termin iz staroslavenskoga bogoslužja, odazvao na Božji poziv. Riječ je o isusovcu koji je svojim pastoralnim, pedagoškim i znanstvenim djelovanjem ostavio trajan i svijetao trag ne samo unutar Crkve u Hrvatâ nego i u široj kulturi naroda nam hrvatskoga.

Pater je Horvat 2014. u svojoj zlatomisničkoj zahvalnici među inim napisao sljedeće:

»Hvala ti, Gospode, što smo 1980. svečano s 40 zastava usred Pariza dočekali našeg dragog svetog papu Ivana Pavla II., i što mi je on, kada sam ga počeo pozdravljati francuski, rekao: ʹGovori mi hrvatski!ʹ Hvala također što sam 1981. uspio objaviti knjigu na francuskom ʹKardinal Stepinac – mučenik za ljudska pravaʹ, što je bio odgovor mnogima koji su ga klevetali kao ratnog zločinca. [...] / Hvala, Gospode, što sam kao profesor Filozofskog fakulteta Družbe Isusove i Hrvatskih studija mnogima otkrivao Tebe, kao i vjerske i moralne vrednote u hrvatskoj i svjetskoj književnosti. Točnim prijevodom Baudelaireova naslova pokazao sam da samo ʹCvjetovi boliʹ donose zdrave plodove života.«

Glede potonjega valja razjasniti kako Vladimir Horvat već desetljećima svesrdno nastoji ukazati i argumentima potkrijepiti stajalište da je točan i vjerodostojan hrvatski prijevod Baudelaireova djela »Les Fleurs du mal«: »Cvjetovi boli« – a ne »Cvjetovi zla«. Naime, iako je riječ »mal« u francuskome jeziku višeznačna i može, ovisno o kontekstu, značiti ʹzloʹ, ʹbolʹ, ʹbolestʹ, ʹtrudʹ, ʹmukaʹ, ʹštetaʹ itd. – Charles Baudelaire je, kako tumači pater Horvat, govorio ponajvećma o boli. Baudelaire je Theophileu Gautieru napisao da mu posvećuje »ove bolećive cvjetove« (izvorno: »ces fleurs maladives«). A budući da je razborito pretpostaviti istoznačnost posvete nekog djela i njegova naslova, kao ispravne mogućnosti prijevoda nàdāju se »Bolećivi cvjetovi« ili, kako to A. G. Matoš interpretira, »Bolni cvjetovi«, ili »Cvjetovi boli«.

U rečenoj zlatomisničkoj zahvalnici Vladimir je Horvat nadalje kazao:

»[Bože,] po svojoj milosti dao si mi da istražujem hrvatsku povijest. Stepinac je rekao da je Jasenovac ljaga za hrvatski narod. Ali treba priznati da je tada to bio sabirno-radni logor sa šest velikih radnih pogona i stoga relativno malim brojem žrtava. Partizani su od Jasenovca napravili centar za masovne likvidacije s jako velikim brojem žrtava hrvatske inteligencije i klera, agilnih vjernika, svjesnih rodoljuba i čestitih građana. Hvala Tebi, Gospode, što otkrivam te istine o komunističkoj oligocidnosti, i skidam ljagu genocidnosti koja se pripisuje hrvatskome narodu i Tvojoj Crkvi u njemu.«

O svemu narečenome, ali i o mnogo čemu drugome, može se saznati iz spomen-zbornika naslovljena »Od Mure do mora, od Save do Seine«, objavljena u lipnju 2015. povodom 80. obljetnice života patra Vladimira Horvata. Spomen-zbornik uredio je pater Ivan Šestak, a objavio Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove u Zagrebu. Knjiga je svečano i dolično predstavljena 30. lipnja u Zagrebu, u velikoj dvorani uz baziliku Srca Isusova u Palmotićevoj ulici.

Spomen-zbornik sadrži 46 priloga odnosno članaka i obasiže 700 stranica, gdje se uz tekst nahode prikladno uklopljene fotografije i preslike dokumenata. Podijeljen je u četiri poglavlja. Prvo je naznačeno »Život i djelovanje«. U drugome poglavlju, »Jesuitica«, podastrti su članci o povijesti Isusovačkoga reda u Hrvatskoj i svijetu te o doprinosu patra Horvata afirmaciji isusovačkih vrijednosti. Treće poglavlje, »Croatica«, donosi članke koji svjedoče o zaslugama Vladimira Horvata za hrvatsku filologiju i književnost. Četvrto poglavlje, »Razno«, okupilo je članke u kojima prijatelji i suradnici patra Horvata svjedoče o brojnim zanimljivostima i anegdotama iz njegova života i rada.

U nemogućnosti da se osvrnem na svaki pojedini članak, spomenut ću ih tek nekoliko. Pater Marko Matić podastro je prikaz »Duh ustanova Družbe Isusove – tajna isusovačkog identiteta«, a pater Tonči Trstenjak priložio članke o istaknutim hrvatskim isusovcima Robertu Bacsvaryju i Pavlu Mesariću. Nadalje, akademik Mislav Ježić usredotočio se na prinos Vladimira Horvata hrvatskoj filologiji, ističući da je on uzmogao dokazati kako hrvatskomu jezikoslovlju na početku ne stoji Vuk Karadžić, pa ni hrvatski preporoditelj Ljudevit Gaj – nego prije svih isusovac Bartol Kašić. Naime, da je Karadžić svoj rječnik napisao preuzevši golemu većinu jezičnoga fonda iz hrvatskih rječnika, javno je Vladimir Horvat obrazložio 1987., kad su Srbi slavili 200. obljetnicu Karadžićeva rođenja (pod sloganom »Dva veka Vuka«). Tom je prilikom pater Horvat sudjelovao u Beogradu na međunarodnome znanstvenom skupu svojim referatom »Vukov ʹSrpski rječnikʹ (1818) prema rječnicima isusovaca leksikografa: Kašića (1599?), Mikalje (1649), Habdelića (1670), Della Belle (1728) i Jambrešića (1742)«. Taj je referat imao takav odjek da je, između ostaloga, trajekt riječke Jadrolinije »Vuk Karadžić« preimenovan u »Bartol Kašić«, pod kojim imenom i danas plovi.

Slijede glavni životopisni podatci slavljenika i zaslužnika Vladimira Horvata. Rođen je 21. ožujka 1935. u Donjoj Dubravi u Međimurju. Rano ostade bez oca, kojega u jesen 1945. ubiše partizani. Vladimir je Horvat ušao u isusovački red 1952. da bi za svećenika bio zaređen 1964. Filozofiju i teologiju diplomirao je u Zagrebu, a filologiju u Beogradu. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu magistrirao je 1975. na poetici A. G. Matoša, a doktorat postigao 1996. temom »Bartol Kašić – otac hrvatskoga jezikoslovlja«.

Uz brojne pastoralne i pedagoške službe u Zagrebu, Sarajevu, Dubrovniku, Parizu, Beogradu i Rimu, bijaše pater Vladimir Horvat u Parizu od 1975. do 1985. voditeljem Hrvatske katoličke misije. Zajedno s prof. Henrikom Hegerom osnovao je Hrvatske studije na Sorbonnei. Spoménuti je i to da je Vladimir Horvat, zajedno s dominikancem Vjekoslavom Lasićem, vodio 1978. u Parizu pogrebni obred Bruni Bušiću (na groblju Père-Lachaise, nazvanom po isusovcu La Chaiseu, ispovjedniku Louisa XIV.). Stoga patru Horvatu za ljetnoga posjeta Hrvatskoj 1985. oduzeše putovnicu te mu bî onemogućen povratak u Francusku.

Treba istaknuti to da je prof. dr. Vladimir Horvat od 1994. na Filozofskome fakultetu Družbe Isusove predavao religijske teme iz svjetske i hrvatske književnosti, a na Hrvatskim studijima kolegij o Bartolu Kašiću.

Mojemu negdanjem profesoru patru Vladimiru Horvatu – našemu gorljivom i plodonosnom promicatelju katoličke vjere te nepokolebljivom borcu za istinu o hrvatskome narodu i za širenje njegove identitetske samosvijesti – iskrene čestitke i najljepše želje povodom 80. obljetnice rođenja.