Petnaesta nedjelja kroz godinu - p. Anto Lozuk

Rijeka Jordan izvire iz snijegom pokrivenog brda Hermona, protječe kroz Genezaretsko jezero (more, kaže Evanđelje) i utječe u Mrtvo more. Genezaretsko jezero je puno života. Uvijek nanovo dobiva svježu vodu i šalje je dalje. Prepuno je riba. Na njegovim obalama rastu masline, palme i svaka vrst bilja. Ptice i druge životinje tu pronalaze hranu. Ljudi su na obalama ovog jezera sagradili gradove i mnoštvo manjih naselja. Sasvim je drukčije oko Mrtvog mora. Jordan mu donosi istu vodu, ali ona ne otječe dalje. Tu nema ni riba ni životinja ni bilja. I ljudi izbjegavaju Mrtvo more. Nema tu ni gradova ni sela. Tu je jedino sol i pustinja... Rijeka Jordan sa svoja dva mora slika je ljudskog života. Ljudski život može postati jezero puno života, a može se pretvoriti i u Mrtvo more. Sve ovisi o tome je li čovjek 'protočan' – živi li za druge ili samo za sebe, je li njegov život rijeka kojom prema ljudima teče Božja ljubav, ili se pretvorio u baru (makar veliku kao more) u kojoj se voda zaustavila i više nikamo ne teče. Bog je htio da postanemo rijeka, brza, bistra rijeka, i ako se već trebamo zaustaviti, da to bude poput Genezaretskog jezera koje je također protočno te nakon tog zaustavljanja opet teče dalje.

U Evanđelju ove nedjelje Isus doziva  Dvanaestoricu i šalje ih na prvo misijsko putovanje. Dobivaju ovlast da naviještaju Božje kraljevstvo, da pozivaju ljude na obraćenje i uklanjaju sve ono što se protivi Božjem kraljevstvu: zloduhe, bolesti i sve drugo što ugrožava ljude. Ova ovlast temelji se na daru Božjega Duha, onog Duha koji stvara i tamo gdje djeluju razorne sile Zloga, koji unosi mir i red tamo gdje vladaju snage nereda i kaosa.

Apostolsko dostojanstvo je najveće dostojanstvo. Dvanaestorica apostola predstavljaju dvanaest stijena na kojima je utemeljen Novi Jeruzalem, Crkva, Božje kraljevstvo na zemlji. Evanđelje ne tumači zašto je Isus izabrao baš te ljude – Petra, Jakova, Ivana, Andriju i ostale. Ne nabraja njihove kreposti ni kvalitete (kao što su poštenje, bistrina, vjernost, postojanost, govornički dar) kojima bi oni eventualno zaslužili ovu čast. Ova dvanaestorica su zapravo anonimci, skromni galilejski ribari. Njihov zadatak ne sastoji se u predstavljanju samih sebe, nego u zastupanju Onoga koji ih šalje. Zato ne moraju posjedovati ništa drugo osim onoga što im on dadne – dara Duha Svetoga po kojem će vršiti svoju zastupničku ulogu.

Isus upozorava apostole da ne miješaju ljudska sredstva s darom Duha Svetoga. Zato određuje da ne uzimaju sa sobom ni kruha, ni torbe, ni novca, ni odjeće za presvlaku. U njihovu poslanju to im neće mnogo pomoći. Sve što imaju i što jesu trebaju jednostavno pretvoriti u praznu posudu u koju će Bog spustiti svoj dar, bolje rečeno, u korito kojim će Božji darovi poteći prema ljudima.

Apostoli su krenuli i sretno se vratili nakon svog prvog misijskog putovanja. Oduševljeno su pripovijedali Isusu o svojim uspjesima – kako su ljude oslobađali zla i u prostore ljudskih života unosili radost i novu nadu... Gospodin danas poziva i šalje nas. Ne da svijet mijenjamo vlastitim snagama, nego da se poput apostola i mi preobrazimo u korito kojim će prema ljudima poteći životvorna snaga Božjega Duha.