U svetištu El Quinche susret Pape i klera

U svom susretu sa svećenicima, redovnicima, redovnicama i sjemeništarcima Papa je kazao kako je u prva dva dana svoga posjeta Ekvadoru, primijetio nešto čudno u narodu: „Gdje god pođem, prijem je uvijek topao, srdačan, pun religioznih osjećanja i pobožnosti. Ali postoji na primjer pobožni običaj da se traži blagoslov – od onih najstarijih pa do onih tek rođenih – ima nešto drukčije, nešto različito…

Pitao sam se što je to; o čemu je riječ? Više sam puta u molitvi pitao Gospodina, „što je to u ovome narodu 'različito'“. Upravo jutros dok sam molio, sinulo mi je: „To je posvećenje Presvetom Srcu Isusovu“. Mislim da vam to trebam reći kao poruku od Isusa: Sve ovo bogatstvo koje imate: bogatstvo duha, poniznosti i duhovne dubine – izvire iz činjenice da ste imali hrabrosti svoj narod posvetiti Kristovu Srcu – božanskom Srcu i Srcu ljudskomu – koje nas toliko ljubi. Sigurno je: grješnici ste, kao što sam to i ja, ali Gospodin nam oprašta, svima.

Pamtite to i čuvajte. Nekoliko godina nakon toga, došlo je i do posvećenja i Bezgrešnom Srcu Marijinu. Ne zaboravite: ovo posvećenje je uistinu vrlo važan trenutak u povijesti ekvadorskog naroda i od toga posvećenja osjećam da vam dolazi milost koju imate; ova pobožnost koja vas čini 'drukčijima', 'različitima' – rekao je Papa. Već prethodno pripremljeni govor, Sveti je Otac predao Predsjedniku Konferencije redovnika i redovnica, da se može naknadno objaviti, nastavivši spontano svoje obraćanje okupljenima…

Skrenuvši pozornost na Djevicu Mariju, istaknuo je njezine riječi: „Neka mi bude“ i „Štogod vam rekne, učinite.“ Marija nikad nije bila glavna, nego je čitavoga svog života živjela kao učenica – prva učenica svoga Sina. Bila je svjesna da sve ono što joj se dogodilo, nije ništa drugo do li Božja milost; Božja besplatnost. Svijest besplatnosti – ponovio je Sveti Otac – tako se pokazuje besplatnost Božja.

Papa Franjo je zatim redovnicama, redovnicima, svećenicima i sjemeništarcima, preporučio da se svakodnevno navraćaju na besplatnost, kojom ih je Bog izabrao. „Vi niste platili ulazak u sjemenište, kako biste ušli u redovnički stalež i život. Niste to ni zaslužili nekim svojim zalaganjem.“ – pojasnio je nadalje. Sve je besplatno – ponovio je Papa – i čitav život redovnika ili redovnice, svećenika ili sjemeništarca – sve ako je u međuvremenu postao i biskup – mora protjecati u toj besplatnosti.

„Sredstvo smo Božje besplatnosti“ – kazao je Sveti Otac te nastavio – Ako to zaboravimo; malo-pomalo osjetit ćemo se važnima. Želim vam dati bratski savjet: svakodnevno – a večer prije spavanja je možda, prikladnije vrijeme za to – upravite pogled k Isusu i kažite mu: 'Sve si mi dao besplatno'. Kada mi, dakle, promjene službu; kada postoje teškoće, ja se ne žalim – jer sve sam primio besplatno! Ništa nisam zaslužio!

„Upravo to je činila Marija!“ – nastavio je Papa – „Sveti Ivan Pavao II., u svojoj 'Redemptoris Mater' ('Majka Otkupiteljeva'), razmišlja kako je Marija – našavši se pod križem – možda imala potrebu reći: 'A rekli su mi da će On spasiti Izraela, prevarili su me!' „No, nije si to dopustila, niti je tako nešto rekla. Jer bila je svjesna da sve što je primila, primila besplatno“ – kazao je Papa.

Druga stvar koju sam htio reći je da se brinete za svoje zdravlje; posebno pazite da ne obolite od posebne bolesti – veoma opasne za one koje Gospodin poziva da ga nasljeduju i služe mu – nemojte oboljeti od „duhovnoga Alzhaimera“. Ne gubite pamćenje; sjećajte se odakle ste uzeti odn., odakle potječete.

Papa je zatim okupljenima skrenuo pozornost na svetopisamski odlomak kada je prorok Samuel, poslan od Boga da pòmaže novoga izraelskog kralja, otišao kod Jeseja, među čijim je sinovima izabrao kralja. Kako se među tih sedam nije našao nijedan kojega bi Bog potvrdio, prorok je oca zapitao, jesu li to svi njegovi sinovi. 'Ima još jedan koji je na paši' – odgovorio je. Pošalji po njega – reče mu Prorok – jer ne sjedamo za stol, dok on ne dođe.

I kad je David došao, Bog reče Samuelu: 'Taj je!' – kazao je Papa. Uzet je s pašnjaka, od ovacâ. Ne zaboravite odakle ste uzeti i ne zaboravite svoje korijene – značajno je ponovio Sveti Otac. U Poslanici Timoteju, Pavao savjetuje: 'ne zaboravi vjeru svoje bake i svoje majke' – kazao je Papa – to znači: 'ne zaboravi odakle si uzet odakle dolaziš; ne zaboravi svoje korijene i ne osjećaj se posebnim' – ponovio je.

Besplatnost je milost koja ne može živjeti zajedno s samoisticanjem. Kada jedan svećenik, sjemeništarac, redovnik ili redovnica idu za karijerom – ne govorim sada o negativnim stvarima, naglasio je Papa – počinje obolijevati od 'duhovnog Alzheimera'; počinje gubiti sjećanje na mjesto odakle je uzet. Papa je pred svećenike, redovnike i redovnice, stavio dva načela: svakodnevno obnavljati osjećaj za besplatnost; odn. zahvalnost za milost poziva, jer nitko ga od nas nije zaslužio! I drugo: molite za milost da ne izgubite sjećanje; da se ne osjećate važnima – rekao je Papa te nastavio:

Odatle proizlaze dvije stvari: služba ili služenje: Bog me je izabrao, ali za što? Da bih mu služio i ta služba je posebna. Ja nemam svoje vrijeme, svoje stvari; ne zatvaram svoj ured – kazao je papa Franjo. „Da, trebam ići u blagoslov obitelji, ali sam umoran...“ Za časne sestre – nastavio je Papa – „služiti, služiti i ništa drugo“. Služiti i onda kada smo umorni; služiti i kada nas ljudi umaraju. Onaj koji kroči putem služenja treba dopustiti da bude umoran, a da ipak ne izgubi strpljenje.

Ali zbog čega je služenje takvo: nijedan trenutak ti ne pripada, niti jedan. Ovdje sam kako bih služio, kako bi učinio ono što sam dužan učiniti. Služiti pred tabernakulom, moleći za svoj narod, za ono što činim, za osobe koje mi je Bog povjerio. Rad pomiješan s besplatnošću. Jer – kako kaže Isus – 'besplatno primiste, besplatno dajte' – naglasio je Sveti Otac. Molim vas ne dajte da se milost naplaćuje! Neka naš pastoral bude besplatan. Tako je ružno kad se ovaj osjećaj za besplatnost izgubi.

Besplatnost služenja i sjećanje – kazao je Sveti Otac – daju radost i veselje. To je dar koji dolazi od Isusa. Ne zaboravimo ove dvije stvari: smisao za besplatnost i sjećanje da smo uzeti i odakle smo uzeti. Isus se sam 'poništio'; prignuo se, ponizio; sam sebe je 'oplijenio', kako bi nas svojim siromaštvom 'obogatio'. Čista besplatnost! – Sjećamo se dakle čudesa koje je Gospodin učinio u našem životu. Papa se zatim preporučio u molitve jer mnogo puta osjeti napast da zaboravim na besplatnost Božjeg izabranja i mjesta odakle je uzet.