Europski biskupi o odnosu obitelji i duhovnih zvanja

Obitelj, kao kućna crkva, mjesto je gdje se prenosi vjera. U njoj se najčešće otkriva i razvija svećenički ili redovnički poziv. Ona istodobno može biti mjesto gdje se zvanje guši, ako se nad njim prikladno ne bdije ili ga se ne podržava. Ako se smetne s uma da je obitelj zapravo zajednica vjere za blagostanje bračnoga para i njihove djece, onda se to izravno odražava na sklad obiteljskoga života, a slijedom toga i na kakvoću i na brojnost zvanjâ – ustvrdio je don Michel Remery, zamjenik glavnoga tajnika Vijeća europskih biskupskih konferencija, govoreći 6. srpnja u Pragu, na otvaranju europskoga skupa o zvanjima.

Kada neki mladić ili neka djevojka očituju želju radikalno slijediti Krista pripremajući se za svećenički ili redovnički život, obitelj se može osjećati nespremnom i osamljenom u sučeljavanju s upitima, sumnjama i izazovima povezanim s odabirom radikalnoga življenja. Takav se odabir danas smatra neuputnim i čudnim, a kršćanska mu se obitelj često opire i ne preporuča ga mladima – primijetio je don Remery.

Naravno, hod prema zvanju Božji je hod s pozvanom osobom, a odabir je osobe. Istodobno, kao kršćani nismo sami, a potrebna nam je pomoć drugih. Poželjno je da svekolika kršćanska zajednica, Crkva, zna pratiti i pomagati obitelji u zajedničkom hodu razlučivanja i dozrijevanja možebitnoga svećeničkog ili redovničkoga zvanja – objasnio je zamjenik glavnoga tajnika.

O tomu kako bi obitelj trebala pratiti mlade na putu prema svećeništvu i redovništvu, u Pragu raspravljaju sedamdeset dva sudionika, među njima i devet biskupa, zajedno s odgovornima za pastoral zvanja i izaslanicima iz dvadeset europskih država i Sjedinjenih Američkih Država. Rasprava o zvanjima završava u četvrtak usvajanjem dokumenta koji će u petak biti objavljen na talijanskom, engleskom, francuskom i njemačkom jeziku.