Enciklika 'Laudato si'' - ekološko obraćenje protiv kulture odbacivanja

Cjelovita ekologija treba postati nova paradigma pravednosti, jer priroda nije „puki okvir“ ljudskoga života – središnja je to tema druge enciklike pape Franje, Laudato si', koja je objavljena danas, a čiji je naslov uzet iz „Pjesme stvorova“ sv. Franje Asiškog. Enciklika je podijeljena u šest poglavlja te, među ostalim, sadrži promišljanja biskupskih konferencija iz različitih dijelova svijeta, a zaključuje s dvije molitve za očuvanje stvorenoga: jednom međureligijskom i jednom kršćanskom.

U cjelovitoj ekologiji kao novoj paradigmi pravednosti neodvojivi su skrb za prirodu, pravednost prema siromasima i društvena zauzetost. U šest poglavlja nove enciklike, Papa ističe kako naš planet, zlorabljen i iskorištavan, traži „ekološko obraćenje“ te „promjenu smjera“ ne bi li čovjek preuzeo odgovornost za zadatak „brige o zajedničkome domu“. Ta predanost uključuje iskorjenjivanje bijede, pažnju prema domorocima te pravedan pristup bogatstvima planeta za sve ljude.

Sveti Otac u enciklici navodi zla koja pogađaju planet: nepravednost; klimatske promjene; smanjenje bioraznolikosti; ekološki dug Sjevera prema Jugu, povezan s trgovinskom neuravnoteženošću; antropocentrizam; prevlast tehnokracije i financija, zbog kojih se spašavaju banke na štetu stanovništva; privatno vlasništvo koje nije podređeno općoj svrsi dobara. U svemu se čini da prevladava „kultura odbacivanja“, koja završava u spolnom izrabljivanju djece, napuštanju starijih osoba i porobljavanju ljudi, osobito u trgovini krvavim dijamantima. Na takav način razmišljaju i različite mafijaške skupine, trgovci ljudskim organima, trgovci drogom, i oni koji odbacuju nerođenu djecu jer se ne uklapaju u planove roditelja – upozorio je papa Franjo.

Zbog svega navedenog, potrebna je „hrabra kulturalna revolucija“, kojoj su na prvome mjestu vrijednost i skrb za svaki ljudski život, jer zaštita prirode „nije spojiva s opravdanjem pobačaja“ i „svako je zlorabljenje bilo kojeg stvorenja protivno ljudskome dostojanstvu“. Sveti Otac ističe potrebnu brigu za zaposlenje, koje je dio života na našoj zemlji, te traži dijalog između politike i ekonomije, u ime općega dobra.

Na međunarodnoj razini, Papa se ne ustručava oštro osuditi sastanke na vrhu posvećene okolišu, koji nisu ispunili očekivanja zbog izostanka političke odluke. Na nacionalnoj pak razini, papa Franjo potiče na odbacivanje logike brze zarade i korupcije, te usvajanje iskrenih i transparentnih procesa odlučivanja. Potrebna je, ukratko, nova ekonomija, koja posvećuje veću pozornost etici.

Također je potrebna formacija za ekologiju cjelovitosti, kako bi se shvatilo da je okoliš Božji dar, zajedničko nasljedstvo kojim imamo upravljati, a ne uništavati ga. Dovoljne su i male svakodnevne geste: razdvajati skupljeni otpad skupljati otpad, ne bacati vodu i hranu, gasiti nepotrebna svjetla i slično. Na taj način možemo osjetiti kako „imamo odgovornost prema drugima i prema svijetu te da se isplati biti dobar i pošten“.

Na koncu enciklike Papa poziva da pogled upravimo prema sakramentima, osobito euharistiji, „koja ujedinjuje nebo i zemlju i usmjerava nas da čuvamo sve stvorenje“. Laudato si' – Budi hvaljen, zaključuje Sveti Otac, jer „ponad sunca, na koncu, susrest ćemo se licem u lice s ljepotom Boga“.