Poglavar Grkokatoličke Crkve u Ukrajini: Najvažnije je ne zaboraviti ljude

O nastavku borbi, sve većoj izbjegličkoj krizi i pomoći koju Crkva pruža ljudima pogođenima sukobom u Ukrajini govorio je za našu radiopostaju viši nadbiskup Sviatoslav Shevchuk, poglavar ukrajinskih grkokatolika. Unatoč takozvanom dogovoru u Minsku, primirje se nikada nije ostvarilo. Svaki dan i dalje primamo vijesti o ubijenima, ranjenicima, i to ne samo vojnicima, već i civilima – rekao je nadbiskup Shevchuk.

Za sada je gotovo dva milijuna ljudi moralo napustiti svoje domove. S područja Donbassa, koje je pod okupacijom ruskih snaga, svaki dan pristižu vijesti o dopremanju teškog naoružanja – istaknuo je nadbiskup, pitajući se zašto je raspoređeno više od sedam stotina tenkova, kad se pristalo na primirje. Suočavamo se s najtežom humanitarnom katastrofom u istočnoj Europi od kraja Drugog svjetskog rata. Zašto onda ne bismo uložili u spašavanje ljudskih života – upitao je ukrajinski grkokatolički poglavar.

Na pitanje što svećenici čine da pomognu narodu u tom teškom stanju, viši je nadbiskup Shevchuk odgovorio kako je okupirani teritorij rascjepkan među različitim skupinama koje se stalno međusobno bore. Takozvani vojni vođe na tom području – kako je rekao – toleriraju prisutnost grkokatoličkih svećenika zato što su vrlo aktivni u spašavanju života; stalno prelaze bojišnice i donose hranu. „Mnogi ljudi jednostavno umiru, ne od metaka ili bombi, već od nedostatka hrane“ – napomenuo je nadbiskup i dodao: „Pokušavamo biti tamo kako bismo svjedočili Isusa Krista. Kako bismo bili s našim narodom“. 

Ukrajinski je grkokatolički poglavar nadalje istaknuo kako mjesni Caritas provodi brojne programe diljem zemlje ne bi li osigurao pomoć i prihvat za izbjeglice. Gotovo 50.000 ljudi prima izravnu pomoć Caritasa putem različitih programa – kazao je nadbiskup Shevchuk. Ljudima je na prvome mjestu potrebno dati dom, zatim pružiti im psihološku i duhovnu podršku, pomoći im pronaći posao i dobro ih integrirati u društvo. Djeci je potrebno omogućiti pohađanje škole. Ali najvažnije je – naglasio je viši nadbiskup – ne zaboraviti te ljude. Na koncu je zahvalio na katoličkoj solidarnosti i svoj pomoći koja im je pristigla.