Papa: Bog iz odbačenoga izvodi spasenje

Često smo Isusu rekli „odlazi“, ne prepoznajući ga u neuspjesima. Ali „pobjeda Božje ljubavi“ prema čovjeku očituje se upravo u prividnom „neuspjehu“ Isusova križa. O tome nam govori i današnja evanđeoska prispodoba o vinogradarima ubojicama, na koju se osvrnuo papa Franjo na jutrošnjoj misi u Domu sv. Marta.

Sablažnjiv ishod priče koja se činila ispunjena nadom zapravo je početak spasenja svijeta. Bog gradi na slabosti; međutim nekome tko čita stranice povijesti Božje ljubavi prema svojem narodu, čini se kao da je riječ o povijesti neuspjehā – primijetio je Papa. Tako se prispodoba o vinogradarima ubojicama, koji ubiju koga god gospodar pošalje u vinograd, čini „neuspjehom Božjeg sna“. Međutim, upravo od tih smrti sve dobiva život.

Kako je Papa napomenuo, upravo će proroci, Božji ljudi koje nisu slušali i koje su odbacili, postati Božja slava. A Sin, posljednji kojeg je poslao, koji je bio odbačen, osuđen i ubijen, postao je kamen zaglavni. Čini se kao da ta povijest ljubavi – prema Papinim riječima – postaje povijest neuspjehā, međutim završava Božjom velikom ljubavlju, koja iz odbačenoga izvodi spasenje; Bog po svojem Sinu kojeg su bili odbacili svima nudi spasenje.

U tome se raspada „logika neuspjeha“ – ustvrdio je papa Franjo. To i Isus govori narodnim starješinama, navodeći Sveto pismo: „Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo, kakvo čudo u očima našim!“.

Put našega spasenja put je brojnih neuspjehā. I onaj posljednji na križu, sablazan je. Ali ljubav upravo tamo pobjeđuje. Ta povijest započinje Božjim „snom ljubavi“, nastavlja kao povijest neuspjehā i završava pobjedom ljubavi na Isusovom križu – istaknuo je Sveti Otac. Ne treba zaboraviti taj teški put, koji je i naš – primijetio je Papa, objašnjavajući da ako ispitamo savjest, vidjet ćemo koliko smo puta „odbacili proroke“ i Isusu rekli „odlazi“; koliko smo puta htjeli sami sebe spasiti i kako smo se držali pravednima.

Nemojmo nikada zaboraviti – potaknuo je papa Franjo – da se u Sinovljevoj smrti na križu očituje Božja ljubav prema vlastitom narodu. Bilo bi nam dobro misliti na tu povijest ljubavi, koja se čini neuspješnom, ali na koncu pobjeđuje. To znači prisjećati se, u našim životima, onoga sjemena ljubavi koje je Bog u nas posijao te činiti ono što je Isus u naše ime učinio: „Ponizi sam sebe“.