Kardinal Parolin o sluzi Božjemu kardinalu Józsefu Mindszentyju: Bio je živa savjest svojega naroda

Papin državni tajnik kardinal Pietro Parolin 7. je svibnja u rimskoj crkvi Svetoga Stjepana na brežuljku Celio slavio misu povodom 40. obljetnice preminuća mađarskoga kardinala Józsefa Mindszentyja. Suslavio je kardinal Péter Erdö, mađarski primas.

Bio je živa savjest svojega naroda, u mračnim godinama komunističkoga režima u Mađarskoj – tim se riječima kardinal Parolin spomenuo sluge Božjega Józsefa Mindszentyja. Nakon što se sa zatvorom susreo već 1944. godine, u vrijeme kratke filonacističke vladavine u toj zemlji, Mindszenty je gotovo 30 godina bio ostrogonski nadbiskup i mađarski primas – podsjetio je kardinal. Od samoga je početka govorio: „Želim biti dobar pastir koji, ako je potrebno, daje svoj život za ovce“ (Ostrogon 7. listopada 1945. godine). Doista, – primijetio je Papin državni tajnik – Mindszenty je samo kratko mogao slobodno obavljati svoju službu, tijekom samo tri godine.

Kao primas je osjećao veliku odgovornost prema čitavom mađarskom narodu. Veliku je opasnost vidio u komunizmu, te je nastojao ojačati svoj narod vlastitim primjerom. Vidjevši očaj mađarskoga stanovništva, i sve veći pritisak režima, najavio je pastoralni program za novu evangelizaciju Mađarske. Osim toga, potaknuo je na stalnu molitvu, utemeljenu na vrijednostima ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, te na promicanje marijanske pobožnosti; stoga je sazvao i Marijansku godinu, te podupro pobožnost svetom Stjepanu i mađarskim svecima. Svojim je pastoralnim pismima i propovijedima govorio protiv svake nepravde, te zahtijevao javni i obiteljski život u skladu s kršćanskim moralnim načelima – napomenuo je kardinal Parolin.

Na početku svoje službe, možda mu nije još bilo potpuno jasno kako će se vrlo brzo ostvariti riječi koje je rekao preuzimajući službu. József Mindszenty je, naime, imao nasljedovati Dobroga Pastira na putu trpljenja, i doslovno postati živa svijest svojega naroda, i to ne samo riječima, nego još više svojom šutnjom koju mu je nametnuo režim. Na Božić 1948. godine je uhićen, a dva mjeseca poslije, unatoč prosvjedovanju pape Pija XII., osuđen je na doživotni zatvor, pod optužbom za zavjeru u svrhu rušenja komunističke vlasti. Tijekom godina šutnje, provedenih u zatvoru, i poslije, u godinama koje je proveo u izgnanstvu, postao je simbol progonjene, izmučene Crkve, Crkve brojnih mučenikâ i ispovjednikâ vjere, koji su trpjeli pod diktaturom u komunističkim zemljama – napomenuo je kardinal Parolin.

Nema više željezne zavjese, a ni Berlinskoga zida, koji su desetljećima dijelili Europu na dva dijela, ali i danas postoje opasnosti, tamo gdje vladaju trpljenje i nepravda – rekao je Papin državni tajnik te završio riječima pape Franje: „Naša je molitva još snažnija, i postaje vapaj za pomoć Ocu, bogatom milosrđem, da podupre vjeru brojne braće i sestara koji trpe, dok molimo da obrati naša srca kako bismo s ravnodušja prešli na suosjećanje“.