Kardinal Turkson o klimatskim promjenama i održivom razvoju

„Štititi Zemlju, oplemeniti čovječanstvo. Moralne dimenzije klimatskih promjena i održivi razvoj“ tema je seminara koji je u Vatikanu organizirala Papinska akademija znanosti u suradnji s međunarodnom organizacijom „Religije za mir“ i inicijativom Ujedinjenih naroda „Mreža rješenja za održivi razvoj“. S problemom „klimatskih promjena i održivoga razvoja“ moći ćemo se suočiti samo ako naš stav bude bitno human i moralan – rekao je u svojem izlaganju kardinal Peter Turkson, predsjednik Papinskog vijeća za pravdu i mir.

Kardinal je temu izložio u tri točke: problemi kao imperativi , odnosno Zemlju imamo štititi, čovječanstvo imamo oplemeniti; zatim rješenja kao „ispravke putanje“,a to znači da imamo držati klimatske promjene pod kontrolom i promicati održivi razvoj; te konačno, utemeljiti rješenja u moralnosti koja je usmjerena na ljudsku dobrobit.

Kardinal je Turkson istaknuo i pohvalio velike napretke u zadnja dva stoljeća u zauzimanju za ljudski život, ali je istaknuo i „mračnu stranu“ te „neprihvatljive cijene“ tog istog napretka:  veliki broj odbačenih i isključenih ljudi, čije se dostojanstvo gazi. Još uvijek tri milijarde stanovnika Zemlje živi u siromaštvu, od koje je trećina zarobljena krajnjim siromaštvom. Papa Franjo to osuđuje kao „kulturu otpada“ te „globalizaciju ravnodušnosti“ – podsjetio je kardinal.

Budući da su ljudska bića dio prirode i da su od začeća do smrti ugrađena u cjelinu prirodnih procesa, to zahtjeva recipročan odgovor čovječanstva, a to je skrb za „vrt koji nas hrani i podržava“. Međutim – smatra kardinal – sve veće iskorištavanje fosilnoga goriva, odnosno ugljena, nafte i prirodnoga plina, remeti ekološku uravnoteženost Zemlje „na gotovo nezamislivoj razini“ – što uzrokuje sve češće ekstremne klimatske pojave, kao što je tajfun na Filipinima 2013. godine.

Govoreći pak o rješenjima koja će – štiteći Zemlju i ljude – omogućiti oplemenjivanje čovjeka, predsjednik Papinskog vijeća za pravdu i mir je naglasio da sve proizlazi iz temeljnog načela da smo stvoreni na sliku i priliku Božju i stoga posjedujemo „urođeno dostojanstvo koje se nikada ne može zanijekati, omalovažiti ili obezvrijediti.“ To također – prema kardinalovim riječima – znači prepoznati da je sve što je Bog stvorio dobro i dragocjeno.

Knjiga postanka naučava da nam je Bog povjerio Zemlju da je „obrađujemo“ i „čuvamo“. To ne zabranjuje čovječanstvu da iskorištava blagodati Zemlje – istaknuo je kardinal – ali je istovremeno jasno da smo „previše obrađivali“, a „premalo čuvali“ i stoga je naš odnos prema Stvoritelju i bližnjemu postao u temelju „neočuvan“. Potrebno nam je da posvetimo više pažnje „čuvanju“, što u praksi znači potrebu za „inovativnim i održivim tehnološkim i ekonomskim rješenjima“.

Govoreći o moralnom utemeljenju i kriterijima, kardinal je istaknuo da „bez moralnoga obraćenja i promjene srca, čak i dobre mjere, politike i ciljevi vjerojatno neće biti učinkoviti“. Ako prevladava sebičnost i individualizam, održivi se razvoj neće ostvariti“. Stoga, građani bogatijih zemalja imaju „posebnu obvezu pomoći svojoj braći i sestrama u zemljama u razvoju da se nose s klimatskim promjenama, umanjujući njihove učinke i pomažući im da se prilagode“ - ustvrdio je kardinal Turkson, ilustrirajući to na sljedeći način:

„Zamislite deset osoba u pustinji. Dvoje je već popilo pola sveukupne zalihe vode. Ostalih osam počeli su slabiti od žeđi i nigdje nema vode na vidiku. U tako očajnoj situaciji, dvojica koja su popila svoj dio imaju moralnu dužnost izvidjeti teren, ne bi li pronašli oazu. Kad je pronađu, imaju moralnu dužnost dovesti tamo ostale članove skupine, jamčeći da se nijedan život ne izgubi“.

U toj moralnoj obvezi – smatra kardinal Turkson – svjetske religije imaju važnu ulogu jer potvrđuju urođeno dostojanstvo svakoga pojedinca, u svezi s općim dobrom čovječanstva. Stoga je potrebno gajiti skup vrijednosti i krjeposti, uključujući „očuvanje okoliša, suosjećanje s isključenima, hrabrost za donošenje odvažnih odluka i predanost zajedničkom radu u korist općega dobra“. Ističući  koliko je važno dati primjer, kardinal je kazao: „pomislite kakvu bi pozitivnu poruku poslali vjernici kad ne bi samo govorili o održivosti, već i živjeli održive živote“ – primjerice kad bi „crkve, džamije, sinagoge i hramovi diljem svijeta postali ugljično neutralni“.

Crkva – napomenuo je kardinal – nije stručnjak na području znanosti, tehnologije ili ekonomije, ali je „stručnjak u ljudskosti“. Od nepravdi koje su nastale kao posljedice industrijalizacije u 19. i 20. stoljeću, do izazova globalnoga razvoja i prijetnje nuklearnoga naoružanja, Crkva je čitala „znakove vremena“, a danas ima snažno progovoriti o „velikom izazovu našega vremena – održivom razvoju“.

Blaženi Pavao VI. je prije pedeset godina govor Općoj skupštini Ujedinjenih naroda zaključio ističući da ono što ta zajednica gradi „ne stoji na isključivo materijalnim i zemaljskim temeljima, jer bi u tom slučaju to bila kuća izgrađena na pijesku. Iznad svega, to počiva na savjesti. Došlo je vrijeme za 'obraćenje', za osobnu preobrazbu. za unutarnju obnovu“. Kako bismo riješili današnji problem klimatskih promjena i održivoga razvoja – zaključio je kardinal Turkson – potrebno nam je to isto obraćenje.