Papa Franjo: vizija i teologija otvorenoga svijeta

Razuman dijalog koji poštuje razlike pokretač je napretka u globaliziranom svijetu – ta je ideja pape Franje bila u središtu predavanja kardinala Pietra Parolina, koje je održao 24. travnja, prigodom desetogodišnjice teološkoga fakulteta Triveneto u Padovi, naslovljenog „Papa Franjo: vizija i teologija otvorenoga svijeta“.

“Pravilo života pape Franje“ prema kardinalu Parolinu jest „svijet u odnosu i dijalogu“; odnosno „otvoreni svijet“ naprotiv brojnim zidovima koje se i dalje podiže i u našem razdoblju globalizacije, međusobne povezanosti i višepolarnosti. Ekonomske, političke, društvene i vjerske ograde protivne su Papinoj viziji „otvorenoga svijeta“, u kojem je vlastiti identitet zaštićen, ali uvijek gaji solidarnost i uključivost.

Za Papu Franju – smatra kardinal – dijalog nikada nije „teorija“ ili puka „razmjena ideja“, već je uvijek određena stvarnost, polazna točka – ako se poduzima razumno i korektno – za istinski napredak čovječanstva. U toj je viziji osnova „solidarnost“, koja jamči traženje istinske pravednosti i općega dobra. Istovremeno, solidarnost je jamstvo da najpotrebitiji neće biti zaboravljeni ili da se neće odbaciti one koji ne uspijevaju „održati ritam učinkovitosti“.

Kardinal Parolin je u predavanju istaknuo dvije preobrazbe u zapadnom europskom društvu. Prva je „praznina u duši“ europske mladosti mladeži, za koju se čini – rekao je – da je zaboravila vrijednosti svoje civilizacije i stoga mnoge privlači radikalnost nasilja, te odlaze čak i u Siriju, kako bi se mogli pridružiti militantima koji ratuju „zlorabeći Božje ime“.

Druga se preobrazba tiče nastojanja raznih europskih zemalja da se eutanaziji dade status ljudskoga prava, što je simptom „egzistencijalne praznine“ pred kojom nam nedostaje – smatra kardinal – nada koja ide ponad razuma i koja se otvara solidarnosti i ljubavi a ne zatvara se u smrt, jer nada – kako je rekao na kraju – nadvladava svaku obeshrabrenost i napuštenost, osjećaj usamljenosti i praznine.