Papa biskupima iz Namibije i Lesota: budite ljudi duboke i stalne molitve

Briga za najranjivije u društvu, skrb za zdrave obitelji koje će moći dati brojna nova zvanja te ustrajnost u molitvi – neki su od naglasaka iz govora biskupima Lesota i Namibije, koje je papa Franjo danas primio u audijenciju povodom njihovog pohoda ad limina. Kršćansku je vjeru u tim zemljama Duh Sveti posijao po naporima i žrtvama brojnih misionara, uz koje su – primijetio je Papa – jednako radili naraštaji domorodačkih radnika u Gospodnjem vinogradu.

Vaše su zemlje poznate po crkvama, župama i misijskim postajama, koje privlače mnoge osobe u zajednički život usredotočen na molitvu i rad. Poznate su i vaše brojne škole, klinike i bolnice. Potičem vas da nastavite podržavati i brinuti se za te velike blagoslove, čak i kad su sredstva oskudna – napisao je Papa u govoru koji je predao nazočnim biskupima.

Papa je biskupe potaknuo da „u ljubavi osnaže“ svoje zajednice kako bi nadvladale sebičnost u osobnom i javnom životu te mogle velikodušno donositi Kristovu blagost gdjegod je ljudski život ugrožen – od majčine utrobe do starosti. Osobito mislim – dodao je Sveti Otac – na one koji boluju od side.

Papa je istaknuo i kršćanske obitelji koje su rastrgane zbog zaposlenja udaljenog od doma  ili zbog rastave i razvoda, potičući biskupe da im nastave pružati pomoć i vodstvo. Mlade valja dobro pripremiti za kršćanski brak, a obitelji podržavati sakramentima – "jamčeći osobito široku dostupnost sakramenta milosrđa“. Iz zdravih obitelji – ustvrdio je Papa – poteći će brojna svećenička zvanja jer će djeca u takvim obiteljima spremnije prihvatiti život u bezuvjetnom služenju crkvenoj obitelji.

U vremenu u kojem opada broj svećeničkih i redovničkih zvanja, važno je otvoreno govoriti o radosnom iskustvu predanja svojega života Kristu. Papa je biskupe potaknuo da nastave očinski brinuti o razlučivanju svakoga poziva, a svećenike podržavati u njihovoj trajnoj formaciji. Govoreći pak o pastoralnim planovima za najsiromašnije u društvu, Sveti je Otac potaknuo biskupe Lesota i Namibije da se osobito brinu za potrebite, primijetivši da kadgod naš unutarnji život postane zapleten vlastitim interesima i brigama, onda se gubi mjesto za siromahe.

U govoru je Papa također zahvalio za svjedočanstvo i služenje brojnih redovničkih zajednica, koje su bitne za molitveno srce Crkve. Na koncu je biskupe potaknuo da ustraju kao „ljudi duboke i stalne molitve“ jer „molitva prethodi i vodi autentičnoj evangelizaciji“. A zadatak evangeliziranja – zaključio je Papa – jednostavno znači upućivati na put k našoj najdubljoj sreći.