Papa primio armenskoga patrijarha: Liječiti rane "velikoga zločina"

Papa Franjo primio je danas u audijenciju članove patrijarhijske sinode Armenske katoličke crkve. Tom je prigodom molio za žrtve tog „ljubljenog naroda“, koje su stradale u „velikom zlu“ - masakru prije 100 godina te je zazvao Božje milosrđe kako bi se ostvarilo pomirenje „među narodima koji još uvijek ne uspijevaju postići razuman konsenzus o tumačenju tih tužnih događaja“.

Papa se prisjetio područja poput Aleppa, koja su prije 100 godina bila sigurna utočišta za malobrojne preživjele žrtve „velikoga zla“, a danas je u njima ugrožen opstanak ne samo armenskih kršćana, već kršćana uopće.

Armenski je narod – podsjetio je Papa – prema tradiciji prvi koji se čitav obratio na kršćanstvo, 301. godine te stoga čuva divljenja vrijednu baštinu duhovnosti i kulture, „zajedno sa sposobnošću da se oporavi nakon tolikih progona i kušnji kojima je bio podvrgnut“ – primijetio je Sveti Otac.

„Pozivam vas da uvijek njegujete osjećaj zahvalnosti prema Gospodinu, kako biste mogli očuvati svoju vjernost prema njemu i u najtežim razdobljima. Osim toga je važno tražiti od Boga dar mudrosti srca: spomen na žrtve od prije 100 godina dovodi nas“ – rekao je Papa – pred tamu problema zla, „pred mysterium iniquitatis“.

Kao što kaže evanđelje – napomenuo je Papa – iz ljudskog srca mogu izbiti „najtamnije sile, sposobne za program sustavnog uništavanja svojega brata, držeći ga neprijateljem, protivnikom ili čak jedinkom bez ljudskoga dostojanstva“. No za vjernike – nastavio je Sveti Otac – pitanje o zlu uvodi i u otajstvo sudjelovanja u otkupiteljskoj patnji: „Mnogobrojna su djeca armenskoga naroda bila spremna naviještati Kristovo ime sve do prolijevanja krvi ili smrti izgladnjivanjem u beskrajnom izgonu kojem su bili podvrgnuti“.

Povijest patnje armenskoga naroda u jednom vidu nastavlja Isusovu patnju, i u obje se nalazi sjeme uskrsnuća – ohrabrio je papa Franjo. Pastiri imaju odgovornost laicima prenijeti tu nadu uskrsnuća. Papa ih je također potaknuo na brigu oko trajne formacije svećenika i osoba posvećenoga života.

Benedikt je XV. zaslužio osobito mjesto u Papinom govoru, kao jedna od osoba koja je pomagala narodu u njegovoj teškoj povijesti, pozivajući sultana Mehmeta V. da obustavi pokolj Armenaca. On je također, kao „veliki prijatelj kršćanskoga Istoka“ ustanovio Zbor za istočne Crkve te sv. Efrema Sirca uvrstio među crkvene naučitelje.

Papa je Franjo, pak, među crkvene naučitelje uvrstio sv. Grgura iz Nareka, čijem je zagovoru na kraju audijencije povjerio ekumenski dijalog Armenske katoličke crkve i Armenske apostolske crkve, i to temeljem „ekumenizma krvi“.