SAD: Zaštiti vjersku slobodu - netrpeljivost?

Dva katolička nadbiskupa, zajedno s profesorom prava na Princetonu, predsjednikom jednog baptističkoga teološkog fakulteta te predsjednikom baptističkog Vijeća za etiku i vjersku slobodu, potpisali su izjavu kojom osuđuju „ogorčenost i laži“ u medijima oko nedavnog zakona u saveznoj državi Indiani, u Sjedinjenim Državama, kojim se želi zaštititi vjerska sloboda.

Predloženi bi zakon zaštitio vlasnike obrta od tužbe, ako bi iz vjerskih i moralnih razloga, odbili pružiti usluge za događaje koji se protive njihovu moralnom uvjerenju – poput „istospolnih vjenčanja“. Rasprava se o ovoj vrsti zakonske zaštite pojačala nakon što su homoseksualni parovi tužili niz obrta za diskriminaciju, čiji su vlasnici – temeljem svojega kršćanskog uvjerenja – rekli da ne mogu sudjelovati u javnom priznanju „istospolnih brakova“.

„Potičemo naše sugrađane“ – pišu potpisnici izjave – da se uključe u razuman razgovor o vjerskoj slobodi. Čak i oni koji nisu religiozni imaju interes da se naša 'prva sloboda' – sloboda vjere; sloboda savjesti – zakonom zaštiti“. Izjava, koju su potpisali nadbiskup Philadelphije, Charles Chaput i nadbiskup Baltimorea, William Lori, objavljena je u časopisu za javnu raspravu Witherspoon instituta.

„Posljednjih smo dana čuli tvrdnje kako je središnje uvjerenje židovstva, kršćanstva i islama – da smo stvoreni kao muško i žensko i da brak ujedinjuje ova dva osnovna izražaja ljudskosti u jedinstven savez – zapravo vrsta netrpeljivosti“ – primjećuju potpisnici. „Kad se osnovna moralna uvjerenja i povijesna religijska mudrost ukorijenjena u iskustvu sude kao 'diskriminacija', onemogućuje se naša sposobnost da postignemo građanski sklad ili čak da jasno razmišljamo“.

Tom Hoopes, osvrćući se na medijsku kampanju protiv zakona u Indiani, istaknuo je kako zakon nije ništa drugo doli primjena općeg načela: „Ako želim tiskati letke protiv pobačaja koji se tiskari ne sviđaju, mogu odbiti moj zahtjev. Ako me Arijske nacije žele unajmiti da za njih napravim bjelačke rasističke letke, mogu odbiti taj posao“.

Slično piše i Dale O'Leary: kad bi klijent od fotografa tražio da ga slika golog ili u pornografijskim pozama, fotograf bi imao svako pravo reći ne, kao što bi organizator događaja imao svako pravo odbiti organizirati zabavu koja uključuje korištenje droge ili druge radnje koje drži nemoralnima. Nije riječ o kriminalnoj diskriminaciji osobe koja traži usluge, već bi bilo diskriminirajuće prisiliti vlasnika obrta da čini nešto što vrijeđa njegova moralna i vjerska uvjerenja – smatra O'Leary.

Slastičari koje se optužuje za diskriminaciju rado su izrađivali rođendanske torte za sve mušterije. Fotografi su bili voljni napraviti portrete, a cvjećar bukete i aranžmane, bez obzira jesu li njihove mušterije bile homoseksualci ili heteroseksualci – piše O'Leary u članku za mrežu Aleteia. Jedino nisu htjeli koristiti svoje umijeće da slave nešto u što ne vjeruju. „Možda bi bilo manje kontroverzno da u pitanju nije vjerska sloboda, već da je zakon napisan kako bi zajamčio slobodu umjetničkog izražavanja“ – primijetila je na kraju.