O ljudskome dostojanstvu

Liberalna demokracija nema sredstava kojima bi mogla održati vlastitu svrhu. Svrha demokracije ovisi o postajanju nekog višeg autoriteta izvan nje same. Zapadna ideja naravnih prava ne dolazi samo od prosvjetiteljskih filozofa, već još ranije, od srednjovjekovne Crkve. Naša zapadna legalna tradicija nema korijene u Prosvjetiteljstvu, već u papinskoj revoluciji u kanonskom pravu iz 11. i 12. stoljeća – istaknuo je mons. Charles Chaput, nadbiskup Philadelpije, u govoru o ljudskome dostojanstvu i vjerskoj slobodi, koji je objavljen u američkom časopisu za religiju i javni život, First Things.

Moderne pluralističke demokracije imaju mjesta za svaku religioznu vjeru, kao i za nevjeru, ali zavaravali bismo se kad bismo pomislili da možemo zadržati naše slobode mimo biblijskog stava – jedinstveno židovskog i kršćanskog stava – o tome tko je i što je čovjek. Ljudsko dostojanstvo ima samo jedan izvor i samo jedno jamstvo. Stvoreni smo na Božju sliku i priliku. Ako nema Boga, onda je ljudsko dostojanstvo samo elegantna riječ – kazao je nadbiskup.

Što bi, u konačnici, izraz „ljudska prava“ mogao značiti ako znanost u ljudskom rodu ne vidi ništa transcendentno? Ili ako znanost zamišlja trans-humanističku budućnost? Ili ako znanost sumnja da uopće postoji jedinstvena ljudska narav? Ako nema urođene ljudske naravi, onda ne može biti urođenih naravnih prava – a onda je temelj za čitav naš politički sustav samo skup praznih slogova – naglašava nadbiskup Chaput.

Osvrćući se na stanje vjerske slobode u Europi, philadelphijski je nadbiskup rekao da je čak i na Starom kontinentu sve više zakona koji ometaju vjerska obilježja u odijevanju, kao i vjerske prakse te javno izražavanje religije. „Poratni osnivači Europskoga jedinstva – predani katolici, poput Alcidea de Gasperija, Roberta Schumana i Konrada Adenauera – pretpostavljali su kršćansku baštinu svojega kontinenta. Europska ju unija danas zanemaruje – i u praksi – odbacuje“. Tako postupajući – dodaje nadbiskup – Europa si oduzima jedinu stvarnu moralnu alternativu radikalnom islamu koji se širi njezinim zemljama.

Trebamo, međutim, zapamtiti kako nijedan zakon, nijedan ustav ne može u praksi zaštititi vjersku slobodu, ako ljudi stvarno ne vjeruju i ne žive svoju vjeru – ne samo u kući ili u crkvi, već i svojim javnim životom – opomenuo je na kraju nadbiskup Chaput.