Apostolat smrti

Ako bismo usvojili načelo da je samoubojstvo prihvatljivo, onda bi zakonska ograničenja bila  u cijelosti proizvoljna. Ako je potpomognuto samoubojstvo nešto dobro, zašto ga ograničiti samo na izabranu nekolicinu? – pita Aaron Kheriaty, profesor psihijatrije, u članku „Apostolat smrti“, objavljenom u časopisu za religiju i javni život, „First Things“.

Ako postoji „pravo na potpomognuto samoubojstvo“, zašto ga treba ograničiti samo na smrtno bolesne osobe? Zašto ne bi uključili adolescente ili mlade koji su u depresiji, demoralizirani ili očajni? Ako se jednom usvoji „pravo na eutanaziju“, onda će u praksi nestati zakonska ograničenja o tome tko joj se može podvrgnuti, „kao što je pokazalo stanje s potpomognutim samoubojstvom u Belgiji i Nizozemskoj“ – ističe profesor Kheriaty.

Eutanazija u tim zemljama – dopuštena gotovo zbog bilo kojeg razloga – dokaz je da se ne radi samo o „praktičnoj skliskoj padini, već o neumornom logičnom klizanju“ – od slučajeva pacijenata s rakom koji imaju samo šest mjeseci života, do osoba koje su samo nesretne, demoralizirane ili depresivne – primjećuje psihijatar i upozorava:

Znamo da je samoubojstvo obično nagli i ambivalentni čin. Jedna osoba koja si je pokušala oduzeti život skokom s mosta je rekla: „Odmah sam shvatio da je sve što sam u svojem životu držao nepopravljivim, totalno popravljivo – osim činjenice da sam upravo skočio“. To je u skladu s pomnijim istraživanjima – naglašava profesor Kheriaty: „Deset godina nakon pokušaja samoubojstva, gotovo nitko od osoba koje su se pokušale ubiti više ne žele umrijeti te im je drago što su žive. Napustiti suicidalne osobe usred krize – pod krinkom poštovanja njihove autonomije – društveno je neodgovorno. Potkopava ispravnu medicinsku etiku i nagriza društvenu solidarnost“ – smatra profesor.

Iza želje za samoubojstvom obično stoji želja pobjeći od tobože nepodnošljive patnje. Kad se pruži utjeha ili pomoć, želja za samoubojstvom vene. U američkoj državi Oregon, međutim, od 752 slučaja prije eutanazije, manje je od 6% osoba bilo upućeno na psihijatrijsku procjenu – što je teški medicinski nemar – primjećuje psihijatar Kheriaty i zaključuje:

Nezakonitost samoubojstva pomaže onima koji su u potrebi. Praksa potpomognutog samoubojstva – kako god je nazivali – šalje poruku da neki životi nisu vrijedni življenja. Zakon je učitelj: ako se potpomognuto samoubojstvo legalizira, tu će poruku čuti svi koje more samoubilačke misli i sklonosti.

„Neki su ljudi mislili da je sv. Ivan Pavao II. govorio metaforički kad je pisao o našoj 'kulturi smrti.' Ali on je to vrlo doslovno mislio. Kultura koja časti i uzdiže one koji namjerno odbacuju život jest kultura koja će eventualno početi štovati smrt“ – ustvrdio je profesor Kheriaty.