Razgovor s apostolskim nuncijem u Siriji o stanju otetih kršćanskih obitelji

U Siriji i u Iraku vode se oštre borbe protiv samozvane Islamske države. Iračka vojska želi osloboditi grad Tikrit, a sirijski su pobunjenici na granici s Turskom odbili napad džihadista. Međutim, neizvjesna je sudbina više stotina osoba koje su džihadisti prošloga mjeseca oteli na sjeveru Sirije, a među kojima je najmanje pedeset kršćanskih obitelji, od kojih neke još uvijek drže kao taoce.

Osvrnuvši se na dramu kršćanskih obitelji u razgovoru za našu radiopostaju nadbiskup Mario Zenari, apostolski nuncij u Siriji, rekao je kako je prošlih dana postignut dogovor o oslobađanju 52 obitelji te da se te obitelji oslobode u roku od pet dana. Posljednja su tri autobusa s obiteljima, koje su pratili džihadisti, napadnuta iz zasjede prije nego su stigli na odredište, ali džihadisti su, koliko je meni poznato, sa sobom odveli stanovnike triju sela, kako bi se mogli mirno povući – kazao je nuncij, dodajući kako to nije prvi put da se civili koriste kao ljudski štit.

Na upit o ratu u Siriji, rekao je da se sukob posljednjih tjedna zaoštrio, što se osjeća i u Damasku. Nažalost, Sirija ulazi u petu godinu građanskoga rata, a strahuje se da će se i na tu žalosnu obljetnicu voditi oštra borba, te da će poziv na prekid nasilja još jednom pasti u prazno – rekao je nuncij Zenari.

Govoreći pak o pothvatima europskih zemalja, primjerice Velike Britanije, da svojim građanima zakonom onemogući borbu u redovima samozvane Islamske države, rekao je kako nikad nije kasno, ali i da se, kako veli narodna poslovica: „štala zatvara, kad su volovi pobjegli.“ Siriju je najviše pogodio priljev džihadista iz kavkaskih i okolnih arapskih država, koji su, ne poznajući sirijsku stvarnost i ulogu kršćana, počeli s posebnim prijetnjama i velikim problemima. Najžurnije je zaustaviti njihov priljev – ustvrdio je nuncij Zenari.

Na primjedbu kako je samozvana Islamska država nasrnula i na kulturu, rekao je da smo prošlih dana vidjeli strašne slike. U Siriji smo dosad gledali slike o prolijevanju krvi, a kulturna su dobra bila u drugom planu. Nažalost, u ovim sam se ratnim godinama uvjerio da i međunarodnu zajednicu može obuzeti zaborav. Ne bih želio da se isto dogodi sa sirijskom kulturno-umjetničkom baštinom, jer bi to bio nenadoknadiv gubitak. Sve se države, naime, ponose svojom kulturno-umjetničkom baštinom – zaključio je nuncij Zenari.