Belgijski biskupi odlučno protiv proširenja eutanazije na dementne osobe

Jasno se i odlučno protivimo proširenju eutanazije na dementne osobe – napisali su članovi Belgijske biskupske konferencije u priopćenju objavljenomu 2. ožujka na stranicama dvaju glavnih dnevnih novina, na flamanskom i na francuskom jeziku. Biskupi su se u dokumentu osvrnuli na prijedlog zakona o proširenju primjene eutanazije na osobe koje boluju od demencije, a koje su prethodno, u posebnoj izjavi, izrazile svoju želju.

Međutim, sadašnje su prilike vrlo slojevite – napomenuli su biskupi. Starenje stanovništva, naime, vodi do sve više slučajeva demencije, velikih mentalnih smetnji, kao i pacijenata u komi ili u terminalnom stupnju bolesti. Briga za sve te oboljele – stoji u priopćenju – potpuno je etička odluka, a ne gospodarska, jer ljudsko biće, iako boluje od demencije, ostaje osoba sve do svoje naravne smrti. Zbog toga ljudsko dostojanstvo ne može ovisiti o posjedovanju ili neposjedovanju određenih sposobnosti, jer je ono na nepovrjediv način vezano uz jednostavnu činjenicu pripadnosti ljudskom rodu, te stoga svaka osoba, pa i ona dementna, zaslužuje poštovanje, i slijedom toga zaslužuje odgovarajuću skrb – istaknuto je u priopćenju.

Belgijski su se biskupi potom zadržali na pojmu samostalnosti osobe, te napomenuli da je to važno načelo, ako se ne pretvori u „pretjerani individualizam“ i ako se svaki čin ne smatra nekim dobrom samo zato što je rezultat samostalne odluke. Pojedinci, naime, nisu otoci – istaknuli su biskupi – i svako ljudsko biće živi u društvenoj, kulturnoj i povijesnoj sredini te u odnosima s drugima.

Još jedna tema koja ljudski život stavlja u opasnost jest takozvana „kvaliteta života“, koju je teško objektivno objasniti. Na dementne bi se osobe, naime, lako mogli prenijeti zabrinutost i tjeskoba onih koji su uz njih. Naprotiv, – istaknuli su biskupi – glavno načelo o kojemu valja voditi računa jest etička odgovornost za preuzimanje brige o takvim bolesnicima.

Istaknuvši potom da „eutanazijsko ozračje“ u Belgiji sve više jača od 2002. godine, kada je stupio na snagu zakon o eutanaziji za odrasle, biskupi su istaknuli da su otada sustavno kršene normativne granice, a niz različitih pacijenata koji mogu biti obuhvaćeni tim zakonom ne prestaje se širiti.

Što se pak tiče unaprijed sastavljene izjave koja se traži od pacijenata koji žele da im se pomogne umrijeti, belgijski su biskupi upozorili na neke probleme. Jedno bi od diskriminirajućih mjerila, primjerice, bila nesposobnost bolesnika s demencijom da prepozna članove vlastite obitelji, kao da gubljenje spoznajne sposobnosti podrazumijeva i gubljenje osobnoga identiteta. Ali, biskupi se odlučno protive takvom razmišljanju, jer gubitak samostalnosti nikako nije istoznačnica za gubitak dostojanstva ljudskoga bića.

Biskupi su stoga uputili apel da se društvo nastavi brinuti o najslabijima, i to kroz točne dijagnoze i odgovarajuću palijativnu skrb i u terminalnim stupnjevima bolesti, jer se – kako je istaknuto u priopćenju – moralna razina društva mjeri na temelju skrbi o njegovim najslabijim članovima. Osim toga, biskupi su postavili važno pitanje: bi li bolesne osobe mogle to proširenje primjene eutanazije protumačiti kao poziv da ne budu egoisti, budući da su postale teret za druge, i shvatiti smrt kao obvezu? Ali, u istinski humanom društvu, naš bližnji ne može nikako postati uzaludan teret – istaknuli su belgijski biskupi.