Papa novim kardinalima: Kardinal je čovjek ljubavi i nade

Na početku prijepodnevnoga konzistorija u Bazilici sv. Petra, tijekom kojeg je u Kardinalski zbor uvrstio dvadeset novih kardinala, papa je Franjo najprije pozdravio papu emeritusa Benedikta XVI., a potom se obratio nazočnim kardinalima. Draga braćo kardinali, kardinalsko dostojanstvo nije odlikovanje. To veli i sama riječ „kardinal“ koja podsjeća na latinsku riječ 'cardo', odnosno stožer, šarka, oslonac; kardinalsko dostojanstvo nije dakle nešto sporedno, ukrasno, neko odličje, nego okosnica, bitno uporište za život zajednice. Vi ste „oslonci“ i upisani ste u Rimsku Crkvu, koja predsjeda općoj zajednici ljubavi (LG, 13) – istaknuo je papa Franjo.
Svako predsjedništvo u Crkvi potječe iz ljubavi; u ljubavi se ima obavljati, a ljubav mu je i svrha. U tome je Rimska Crkva primjerna: kao što ona predsjeda u ljubavi, tako je i partikularna Crkva pozvana, u svojoj sredini, predsjedati u ljubavi – ustvrdio je Papa dodajući:
Stoga mislim da „hvalospjev ljubavi“ iz Prve Pavlove poslanice Korinćanima može biti glavna vodilja za ovo slavlje i za vašu službu, napose onima koji su danas uvršteni u Kardinalski zbor. Stoga neka nas vode riječi svetoga Pavla, poglavito one koje govore o odlikama ljubavi – kazao je Papa dodajući:
Neka nam na ovom putu pomogne naša Majka Marija. Ona je porodila Onoga koji je „najbolji Put (usp. 1 Kor 12,31): Isus, utjelovljena Ljubav; neka nam ona pomogne prihvatiti tu Riječ te da uvijek hodimo na tom Putu. Neka nam pomogne svojim nježnim i poniznim postupanjem, jer ljubav – dar Božji – tamo raste gdje su poniznost i nježnost – molio je Papa, a potom komentirao hvalospjev ljubavi.
Pavao veli da je ljubav „velikodušna“ i „dobrostiva“. Što je u Crkvi veća odgovornost, srce se treba više širiti, po uzoru na srce Kristovo. Velikodušnost je u nekom smislu sinonim katoliciteta, a to znači ljubav bez granica, premda istodobno konkretnim djelima treba potvrđivati vjernost posebnim situacijama. Dobrostivost je čvrsta i postojana odluka da ćemo sve ljubiti, čak i one koji nas ne vole – objasnio je papa Franjo
Apostol nadalje veli da ljubav ne zavidi, da se na hvasta, da se ne oholi. Ovo je zaista čudo ljubavi, jer smo kao ljudska bića skloni zavisti i oholosti, a od čega nisu izuzeti ni crkveni dostojanstvenici. Upravo zbog toga, draga braćo, snažnije se u nama može očitovati snaga božanske ljubavi, koja preobražava srce, tako da u nama živi Krist; Isus je punina ljubavi – kazao je Papa.
Sv. Pavao također veli da ljubav nije nepristojna, da ne traži svoje. Ova dva obilježja potvrđuju da onaj koji živi u ljubavi ne gleda na sebe. Tko misli samo na sebe, ne poštuje drugoga, čega možda nije ni svjestan, jer poštovanje je sposobnost voditi računa o drugoj osobi. Tko je usredotočen na sebe gleda svoj interes. Taj interes može biti zaogrnut plemenitim ruhom, ali u konačnici je uvijek vlastiti interes. Ljubav oslobađa od sebičnosti, osobu dakle stavlja u samo središte, što je Krist, tek tada osoba može uistinu poštovati i biti pozorna prema drugima – ustvrdio je Papa
Ljubav se – kako veli sveti Pavao – ne razdražuje, sve zaboravlja. Pastiru koji živi s narodom ne manjkaju prigode za ljutnju. A možda se kao subraća još više ljutimo jedni na druge, što se nikako ne može opravdati. Samo nas ljubav može osloboditi srdžbe, gnjeva i zlobe koja ne dolikuje čovjeku Crkve. Mržnja se ne može ispričati. Nje neka nas Bog očuva i oslobodi – rekao je Papa.
Ljubav se ne raduje nepravdi, a raduje se istini, veli sveti Pavao. Crkveni pak upravitelji trebaju imati istančani osjećaj za pravednost, a nepravdama nije mjesto u Crkvi. Ljubav se istodobno raduje istini. Božjega čovjeka očarava istina koju nalazi u Riječi i Tijelu Kristovu. On je neiscrpivi izvor naše radosti. Papa je poželio da Božji puk u crkvenim dostojanstvenicima može uvijek vidjeti odlučnu osudu nepravde i radosno služenje istini.
Govoreći pak da ljubav sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi, Sveti je Otac rekao da ta rečenica sadržava program duhovnoga i pastoralnoga života. Ljubav Kristova, koju je Duh Sveti izlio u naša srca, omogućuje da budemo osobe koje uvijek praštaju, koje uvijek ulijevaju pouzdanje, jer čvrsto vjeruju u Boga, koje uvijek ulijevaju nadu, jer se čvrsto ufaju u Boga, koje uvijek znaju strpljivo podnositi braću i sestre, u jedinstvu s Isusom, koji je iz ljubavi prema nama ponio teret svih naših grijeha – zaključio je Sveti Otac.