Obitelj je prva škola komunikacije - istaknuo je Papa u poruci za 49. svjetski dan društvenih komunikacija

Komunicirati učimo najprije u kontekstu obitelji, a našoj komunikaciji može pomoći ako se usredotočimo na obitelj – ustvrdio je Sveti Otac Franjo u poruci za 49. svjetski dan društvenih komunikacija. Susret Marije i Elizabete, kada „dijete zaigra u Elizabetinoj utrobi“ pokazuje da je komunikacija „dijalog isprepleten s tjelesnim jezikom“ – rekao je Papa, ističući kako je radost susreta – nešto što naučimo još prije rođenja – uzor i simbol svakog oblika komunikacije. Utroba je – prema Papinim riječima – „prva 'škola' komunikacije, mjesto slušanja i tjelesnog kontakta, gdje se počinjemo upoznavati s vanjskim svijetom u zaštićenom okruženju, uz ohrabrujući zvuk otkucaja majčina srca.“
Taj susret dviju osobâ – majke i nerođenoga djeteta – „tako blisko povezanih, no svejedno različitih“ prvo je iskustvo komunikacije. Poslije rođenja smo i dalje u nekom smislu „u utrobi“, naime u obitelji. Neovisno o različitosti u spolu i dobi, članovi se obitelji međusobno prihvaćaju zbog svoje povezanosti. Što su ovi odnosi širi i razlika u dobi veća, to će bogatije biti naše okruženje. Veza odnosa u obitelji leži i u temelju jezika te u obitelji shvaćamo da su nam prethodile druge osobe, koje su nam omogućile postojanje. „Možemo davati jer smo primili. Taj je kreposni krug u središtu sposobnosti obitelji za komuniciranje. Općenitije, to je model za svu komunikaciju“, ustvrdio je Papa.
To omogućuje obitelji da postane okružje u kojemu se prenosi „temeljni oblik komunikacije, to jest molitva“. U obitelji je većina nas spoznala religioznu dimenziju komunikacije, koja je u kršćanstvu prožeta ljubavlju koju nam Bog daje i koju onda mi nudimo drugima – objasnio je papa Franjo. Po odnosima u obitelji shvaćamo značenje komunikacije kao „prepoznavanja i stvaranja bliskosti“, to jest „umanjivanja udaljenosti“ i „prihvaćanja drugih“.
Obitelj oživljava kada prelazi svoje granice i komunicira poruku života i zajedništva, pružajući tako utjehu i nadu za krhke obitelji i izgrađujući na taj način samu Crkvu, koja je – kako kaže Sveti Otac – „obitelj obitelji“. U obitelji, međutim, više nego bilo gdje drugdje doživljavamo vlastite granice. Nema savršene obitelji i ne trebamo se bojati nesavršenosti, slabosti, pa čak ni sukoba, već imamo radije naučiti kako se s njima konstruktivno nositi. Tako obitelj postaje „škola praštanja“, a samo praštanje je „proces komunikacije“.
Obitelji s djecom koja imaju tjelesnih ili duševnih teškoćâ mogu nas u mnogome poučiti jer motorna, senzorna ili mentalna ograničenja mogu po ljubavi roditelja, braće i prijatelja postati „poticaj na otvorenost, dijeljenje i spremnu komunikaciju sa svima“ – istaknuo je Sveti Otac i nastavio:
U svijetu u kojem se često psuje, proklinje, kleveće i ogovara, obitelji mogu poučiti kako „shvaćati komunikaciju kao blagoslov“. U teškim obiteljskim situacijama samo blagoslivljanjem, a ne proklinjanjem; prihvaćanjem, a ne borbom može se zaustaviti zlo i pokazati da je dobro uvijek moguće – poručio je Papa, dodajući da moderni mediji, koji su nerazdvojni dio života, osobito za mlade, mogu i pomoći i odmoći u komunikaciji u obitelji.
Odmažu ako postanu jedan od načina da se odbija slušati druge, da se izbjegava nazočnost s drugima te zaguši svaki trenutak tišine i odmora, odvikavajući se od činjenice da je – kako je rekao papa u miru, Benedikt XVI. – „tišina sastavnica koja upotpunjuje komunikaciju; ako nje nema, neće moći postojati ni riječi bogate sadržajem“. S druge strane, mediji pomažu kada otvaraju vrata novim susretima. Važno je da se novim tehnologijama razborito koristimo i ne dopustimo im da nad nama vladaju.
Veliki nam je izazov danas – kazao je nadalje papa Franjo – ponovno naučiti kako „razgovarati jedni s drugima“, a ne samo stvarati i konzumirati informacije. Informacije su važne, ali nisu dovoljne. Prečesto se stvari pojednostavljuju i međusobno suprotstavljaju, umjesto da se pruži cjeloviti pogled.
Obitelj nije predmet za rasprave ili polje za ideološke bitke – naglasio je Papa – već „okruženje u kojem učimo komunicirati“. „Obitelj je zajednica koja pruža pomoć, slavi život i plodna je. Kad to shvatimo, opet ćemo moći vidjeti obitelj kao veliko bogatstvo, a ne problem ili ustanovu u krizi“. „Mediji ponekad predstavljaju obitelj kao neku vrstu apstraktnoga modela koji imamo prihvatiti ili odbaciti, štititi ili napadati, a ne kao živuću stvarnost. Ili [je predstavljaju] kao područje za ideološke sukobe, a ne sredina u kojoj možemo svi učiti što znači komunicirati u ljubavi koju primamo i uzvraćamo“ – upozorio je Sveti Otac.
Najljepša obitelj – protagonist, a ne problem – jest ona koja zna prenositi, polazeći od svjedočanstva, ljepotu i bogatstvo odnosa između muškarca i žene, i između roditelja i djece. „To ne znači da se borimo kako bismo štitili prošlost, već radimo sa strpljenjem i pouzdanjem, u svim sredinama, da bismo izgradili budućnost“ – ustvrdio je na kraju poruke Sveti Otac.