Svaki križ koji mi imamo, Isus je već prošao

Papa Franjo slavio je jutros misu u zračnoj luci grada Taclobana na Filipinima s oko 500 tisuća vjernika koji su se odvažili doći na euharistiju, unatoč snažnome vjetru i kiši. To je područje bilo 2013. godine najteže pogođeno tajfunom Yolanda te slavljenje mise upravo tamo izražava temu Papina pohoda Aziji: milosrđe i sućut. Umjesto pripremljenog teksta homilije, Sveti Otac se okupljenima spontano obratio na svojem majčinskom jeziku – španjolskom.
Imamo velikoga svećenika koji može biti supatnik u našim slabostima, jer je i sam bio iskušavan svime, osim grijehom – podsjetio je Papa na poslanicu Hebrejima. Isus je poput nas, živio je poput nas. Jednak nam je u svemu, osim u grijehu, jer on nije bio grješnik. Ali, da bi nam bio što sličniji, uzeo je na sebe naše grijehe; učinio se grijehom – kako kaže sv. Pavao u poslanici Korinćanima. Isus uvijek ide pred nama i kada prolazimo neko iskustvo križa, on ga je već prošao.
Ako smo danas tu, 14 mjeseci nakon tajfuna Yolanda – nastavio je Papa – to je zato što smo sigurni da nećemo biti postiđeni u vjeri, jer Isus je bio ovdje prije nas. U svojoj muci uzeo je na sebe sve naše patnje. I kada sam iz Rima vidio tu katastrofu, tada sam odlučio doći. Htio sam doći kako bih bio s vama. Malo sam okasnio, kazat ćete mi – istina – ali tu sam – rekao je papa Franjo.
Tu sam kako bih vam rekao da je Isus Gospodin, da Isus ne postiđuje. Oče – može mi netko od vas reći – mene je postidio jer sam izgubio kuću, izgubio sam sve što sam imao… Poštujem takve osjećaje; ali Isus je tu, pribijen na križ, i s križa ne postiđuje! Na tom je prijestolju posvećen za Gospodina i od tamo je prošao kroz sve nevolje koje mi imamo. Isus jest Gospodin i s križa je zavladao! Zbog toga nas može razumjeti. Zbog toga imamo Gospodina koji može plakati s nama, može nas pratiti u najtežim trenucima života – objasnio je Sveti Otac, nastavljajući:
Mnogi su od vas izgubili sve. Ne znam što bih vam rekao. Ali Gospodin zna. Mnogi su od vas izgubili članove obitelji. Mogu samo ostati u šutnji, pratiti vas u šutnji. Brojni su se od vas pitali, gledajući Krista: „Zašto, Gospodine?“, i svakome Gospodin odgovara u njegovom srcu. Nemam drugih riječi koje bih vam rekao. Gledajmo Krista. On je Gospodin i on nas razumije jer je prošao sve kušnje koje nas pogađaju.
Kod križa je zajedno s njim bila njegova Majka – rekao je nadalje papa Franjo. Mi smo poput djeteta koje je tamo u trenucima boli, kada ništa ne razumijemo, kada se želimo pobuniti; i možemo samo uhvatiti Mariju za ruku i reći „Mama!“, poput djeteta koje se boji. Možda je to jedina riječ koja može izraziti ono što osjećamo u teškim trenucima: „Mama!“ Zadržimo se na trenutak u šutnji. Gledajmo Gospodina i gledajmo našu majku Mariju i poput djeteta, uhvatimo se za njezin plašt i od srca joj recimo „Majko!“ – potaknuo je Sveti Otac, ostajući kratko u tihoj molitvi.
Nismo sami; imamo Majku. Imamo Isusa za brata. Nismo sami – ponovio je Papa, ističući da su u trenutku katastrofe mnogi došli u pomoć. To je sve što sam vam došao reći. Oprostite mi ako nemam drugih riječi. Ali budite sigurni da Isus ne postiđuje. Budite sigurni da ljubav i nježnost naše Majke ne postiđuje. Držeći se za njezin plašt i snagom Isusove ljubavi na križu, idimo naprijed kao braća i sestre u Gospodinu – poručio je na kraju spontane homilije papa Franjo.