Uz misna čitanja svetkovine Bogorodice razmišlja pater Anto Lozuk
Nova godina je vjerojatno
najrašireniji blagdan uopće. Slavi se širom gotovo čitavoga svijeta. Osobito tijekom
noći koja stoji na prijelazu iz 'stare' u 'novu' godinu. Ljudi slavljenički dočekuju
prvi dan nove godine jer smatraju da to nije samo prvi dan u kalendaru, tj. prvi u
nizu dana koji čine zaokruženi vremenski period, nego da uistinu predstavlja dan novog
početka. Nadaju se da će period koji dolazi biti bolji od onoga kojega su upravo preživjeli.
Zato ga redovito dočekuju radosno, slavljenički. Danas je i Svjetski dan mira.
Naslov i program koji su ljudi službeno formulirali na prvi dan i koji žele ostvariti
u novoj godini jest 'mir'. No, prema ovom miru u novogodišnjoj noći kreću pomalo čudnim
putem: kroz puno alkohola, pucnjave, dreke i mahnito divljanje do potpune iscrpljenosti.
Pred ovakvim ulaskom u novu godinu čovjek se pita: žele li ljudi uistinu mir ili žele
pobjeći od njega? Nova godina poziva nas da potražimo put do istinskog mira... Na
početku stvaranja Bog je blagoslovio čovjeka i sve stvorenje. Plodovi ovog blagoslova
jesu: stvaralačka snaga koja rađa život i koja dariva mir. Samo Bog je kadar darovati
mir. Mir proizlazi iz njegove blizine, iz njegove prisutnosti, iz zajedništva s njime.
Crkva je ovom blagdanu dala naslov Svetkovina Bogorodice Marije. Za nas kršćane,
dakle, nova godina započinje u znaku Žene koja rađa Boga... Na prvu Novu godinu (koja
se uopće nije slavila) betlehemsko Dijete bilo je staro tek osam dana. Njegove fizičke
oči bile su još zatvorene, nisu gledale ovaj svijet. Ali su zato tu bile oči njegove
Majke. Kada je, dakle, Bog stupio u javnost, problematiku ovoga svijeta sagledavao
je očima svoje Majke. Njegov prvi čudesni nastup u javnosti, kasnije u Kani Galilejskoj,
vezan je također uz sud njegove Majke. I kasnije će on mnoge probleme i mnoge ljudske
situacije gledati očima svoje Majke. Ni danas se u tom pogledu ništa bitnoga nije
promijenilo... Na Novu godinu, dakle, slavimo dan kada je službeno u zbivanja ovoga
svijeta ušao čovjek u kojemu je kucalo Božansko Srce, a koji svijet i ljude promatra
očima Majke. Današnji dan obilježen je još jednim velikim znakom: imenom Isus.
Osam dana nakon rođenja betlehemsko Dijete je činom obrezanja službeno registrirano
kod službenih vlasti pod imenom Ješuah bar Josef... U svoje vrijeme Bog se na brdu
Sinaj ljudima približio objavljujući im svoje Ime. Predstavio im se kao Jahve – Onaj
koji je tu uz njih, koji je s njima, koji će ih spasiti. Zanimljivo je da ime Isus
– Ješuah ima potpuno isto značenje. Bog je u Isusu došao među nas da nas spasi,
da nas oslobodi sudbonosne moći zla, da nas oslobodi tijeka povijesti koji nužno vodi
prema propasti i smrti, da nas oslobodi ropstva kojemu su podvrgnuti naše tijelo i
naš duh. Ime Ješuah – Jahve spasava objavljuje ulogu i program koji će ostvariti betlehemsko
Dijete: On je Spasitelj svijeta, Začetnik novoga stvaranja.