Osvrt teologa Dianicha na Papin govor Rimskoj kuriji

Papa je božićni govor Rimskoj kuriji započeo napomenom da smo 'osobe a ne brojevi, ili nazivlja', a to znači da u Kuriji rade muškarci i žene, od mesa i krvi, da im je dakle potreban ispit savjesti i svakodnevno obraćenje, kao i svima nama – istaknuo je teolog Severino Dianich, vikar za pastoral kulture i sveučilišta u biskupiji Pisa, osvrćući se na Papin govor u razgovoru za naš Radio.
Papa je Franjo govorio članovima Rimske kurije, naglašavajući izvjesni vidik govora nabrajanjem „bolesti Kurije“. Ne treba smetnuti s uma da se Papa isključivo obraćao osobama, a ne ustanovama. Stoga su ostali razočarani svi oni koji su očekivali pojedinosti o reformi Kurije. Istina je dakle da ispit savjesti pape Franje, budući da je upućen članovima Kurije, vrijedi za sve ljude. Primjerice, birokratima bi naših ministarskih ureda, pokrajinskih i općinskih, pomoglo razmišljanje o Papinu govoru članovima Rimske kurije – primijetio je teolog Dianich.
Od Papinih neologizama u popisu spomenutih „bolesti“ najviše se ističe takozvani „martizam“, odnosno bolest pretjerane radinosti. Možda izgleda čudno to što Papa zamjera onima koji previše rade. Izmišljanje riječi pospješuje dobru komunikaciju – zamijetio je teolog Dianich, dodajući da ta opomena čudi i njega. Ne znam je li to zaista slučaj Rimske kurije, čemu bih se jako radovao, jer revnost u poslu zaslužuje svaku pohvalu – ustvrdio je teolog.
Ali razmišljajući o zbiljama župa i crkvi na periferiji, kao što je naša, organizacijski ustroj zaista oduzima puno vremena, snage, a u drugom je planu molitva, odnos s Bogom i ljudima, te briga o osjećajima. Ali zamislite što bi bilo kad bi neki župnik u župi zanemario svoje bolesnike, svoje vjernike – zapitao se Dianich.
Govor o bolesti 'duhovni Alzheimer' na sve je utjecao: zaboravljanje povijesti spasenja, osobnoga iskustva s Bogom. To zlo može napasti i ljude Crkve. Rekao bih naročito njih – istaknuo je Dianich. Jer upravo to da imamo čvrstu sigurnost u Kristovo uskrsnuće i Božju prisutnost među ljudima u Isusovoj osobi, baš kad mislimo da nam je vjera čvrsta, u opasnosti smo da ju živimo po ustaljenim formama, a one se moraju mijenjati. Ako je Crkva u službi ljudi i ako želi s ljudima komunicirati, treba mijenjati forme, okvire, govor, dijalog i ponašanja u susretu s novim osobama. Naprotiv, često smo u opasnosti da svoju čvrstu vjeru pretvorimo u forme, što priječi evangelizaciju te životu Crkve nanosi velike štete – ustvrdio je teolog Dianich.
Papino su nabrajanje petnaest „bolesti Kurije“ neki protumačili kao priznavanje vlastite nemoći. Radije bih govorio – ustvrdio je teolog – o Papinoj 'demitologizaciji' crkvenih ustanova. Crkvene su ustanove ponekad zaodjenute sakralnim ruhom, izgledaju nedodirljive, izuzete od svake kritike. Papa naprotiv vrlo slobodno osuđuje grijehe 'institucijskih ljudi'. Potiče, naime, ljude Crkve da se 'humaniziraju', uvijek kada su u napasti da se osjećaju iznad drugih, da sebe smatraju svetima – objasnio je profesor.
S obzirom na bolest 'smrtne ozbiljnosti', teolog je smatra raširenijom no što se misli, naročito na Zapadu. Crkva u Europi zacijelo ne proživljava briljantno razdoblje svoje povijesti i stoga doimanje erozije i urušavanja može se pretvoriti u pesimizam i žalosno držanje. Često zaboravljamo da je naša kršćanska vjera prije svega nada i da, bez obzira na naše nesposobnosti, Božja ljubav vodi Crkvu i čovječanstvo. Radosno življenje trenutaka poraza i patnje, u svjetlu kršćanske nade, najljepše je što si možemo poželjeti – zaključio je teolog Severino Dianich.