Kršćani: žrtve progona, ateizma i laicizma

Rijetke su vijesti u medijima koje govore o trpljenju i drami progonjenih kršćana, o njihovu dragovoljnom izgnanstvu, naglom bijegu, o žrtvovanju života. A njihov je broj sve veći, i to u kontekstu općega smanjenja vjerske slobode, kako proizlazi iz istraživanja zaklade „Pomoć Crkvi u nevolji“, koja bilježi zlostavljanje i nasilje nad vjernicima svih vjeroispovijesti u svijetu.
U ovom su trenutku zacijelo Azija i Bliski istok, ali i Afrika, područja u kojima su kršćani u najvećim nevoljama, i potvrđuju se kao najprogonjenija skupina podvrgnuta najvećim diskriminacijama, ponajviše stoga što su malena manjina u brojnim zemljama u kojima se danas vode ratovi i vladaju napetosti, pa i one međureligijske – istaknula je u razgovoru za našu radijsku postaju Marta Petrosillo, glasnogovornica spomenute zaklade te posebno spomenula Irak, iz kojega bi kršćani mogli zauvijek nestati.
Općenito, – dodala je glasnogovornica – na Bliskom smo istoku, kao i u nekim područjima Azije, uočili težnju zastranjenja kod nekih većinskih vjerskih skupina, i to ne samo kroz nasilje, kao što je ono, primjerice, takozvane Islamske države, nego i primjenom šerijatskoga zakona, ili drugih vrsta zakona, poput zakona protiv blasfemije u Pakistanu.
Primijetivši potom da je u porastu i hinduski i budistički fundamentalizam, Marta Petrosillo je istaknula da je, međutim, od 20 najkritičnijih zemalja, njih 14 s muslimanskom većinom, dok u ostalih šest vladaju totalitarni režimi koji kroz vrlo strog nadzor diskriminiraju i progone manjine. Jedan je takav slučaj Sjeverna Koreja, gdje su kršćani najviše progonjeni; ali su i u Kini u posljednje vrijeme razorene mnoge crkve, a postoje također svjedočanstva svećenikâ i sjemeništaraca koji su čak primorani živjeti dvostruki život. Znamo da u Kini postoji Crkva, Patriotski savez, koju priznaju vlasti; i vrlo često oni koji odbiju pristupiti kako bi ostali u zajedništvu s Rimom, postaju dio 'podzemne' Crkve – istaknula je Marta Petrosillo.
Što se tiče drugih kritičnih zemalja, glasnogovornica zaklade „Pomoć Crkvi u nevolji“ spomenula je Mijanmar, Azerbejdžan, i Uzbekistan. U srednjoj Aziji – dodala je – slijedom 'Arapskoga proljeća' također vidimo sve veći nadzor vlasti, te su zbog straha od jačanja fundamentalizma primijenjeni sve oštriji zakoni. I u Tadžikistanu, kao i u Kazahstanu, neki zakoni koji određuju vjerske aktivnosti, zapravo su vrlo diskriminacijski.
U Eritreji pak, koja je poznata kao 'afrička Sjeverna Koreja', zbog vjerskih je razloga zatvoreno između dvije i tri tisuće ljudi, i to u zatvorima koji su više koncentracijski logori, i u kojima su podvrgnuti mučenju kako bi ih se primoralo da se obrate – istaknula je Marta Petrosillo.
Na novinarovu primjedbu da se u izvještaju Zaklade „Pomoć Crkvi u nevolji“ govori i o agresivnom ateizmu i liberalnom laicizmu, koji se odnose na neke zemlje zapadnoga svijeta, kao i na neke zemlje Latinske Amerike, glasnogovornica zaklade „Pomoć Crkvi u nevolji“ prije svega je primijetila da se Europa danas suočava sa snažnom pojavom selilaštva, te tako i s većom međureligioznošću. Istodobno, – dodala je – prijavljuju se brojni slučajevi nesnošljivosti prema kršćanima, koji idu od obeščašćenja groblja, do vandalizma u crkvama, kao i do raznih oblika diskriminacije. Osim toga, – primijetila je Marta Petrosillo – u društvima se uočava pojava koja je gotovo pokušaj marginaliziranja vjerskoga čimbenika, i njegova svođenja na privatno područje. To možemo primijetiti i u zabrani izlaganja vjerskih simbola, kao što je, primjerice, raspelo u školama – dodala je te istaknula i problem priziva savjesti, i to posebno što se tiče ljekarnikâ i liječnikâ koji, primjerice, ne žele obaviti pobačaj ili propisati abortivne lijekove. Ima i drugih pojava, a primjer je za to slučaj katoličkih agencija za usvajanje djece, koje u Velikoj Britaniji ne mogu odbiti dati dijete na usvajanje homoseksualnom paru.
Primijetivši potom da se uočava određena smetnja u slušanju 'glasa' kršćana o osjetljivim temama etičke važnosti, kao da oni nemaju pravo izraziti svoje mišljenje, Marta Petrosillo je napomenula da je – kao što je govorio sveti Ivan Pavao II. – vjerska sloboda pokazatelj poštovanja pravâ u nekoj zemlji, jer – kako je kazala – tamo gdje se vjerska sloboda ne poštuje i ne štiti, vjerojatno se neće poštovati ni druga ljudska prava. Na sreću, sve je veće zanimanje javnoga mnijenja, iako mediji odgovaraju na određene logike, pa zbog toga često možda i govore o tomu, ali se usredotočuju posebno na jednu zemlju, na određena zbivanja toga trenutka, ali ju poslije opet zaborave – napomenula je na kraju glasnogovornica zaklade „Pomoć Crkvi u nevolji“.