Komentar poticajne poruke koju su hrvatski biskupi uputili vjernicima povodom predsjedničkih izbora 2014. – pripremio i govori Marito Mihovil Letica

Ususret predsjedničkim izborima hrvatski su biskupi svoja promišljanja podijelili s vjernicima te ih pozvali da »dajući savjesno i odgovorno svoj glas, osobno preuzmu odgovornost za općedruštveni boljitak i daljnji razvoj demokracije u hrvatskome društvu«.
A biskupska je poruka, valja to istaknuti – svevremeno suvremena! Svaka će njezina riječ biti mjerodavna i smjerokazna i na izborima za 5, 10 ili 15 godina. Jer naši su biskupi podastrli načela, vazda valjana i svagda obvezujuća, daleko od ikakvoga trenutnoga politikanstva. Zato se biskupskoj poruci nema što dodati ni oduzeti. Ovaj je radijski komentar posvema prožet njezinim slovom i duhom, ali je, kao uostalom i svaki komentar, osoban – i stoga neobvezujući. Za razliku od biskupske poruke koja, treba to ponoviti, katoličke vjernike obvezuje u savjesti!
Biskupi očekuju izbor nekoga tko je mudar i razborit, odlučan i savjestan, socijalno osjetljiv; tko će biti moralni autoritet društva; tko će promicati dostojanstvo žene, štititi brak kao zajednicu žene i muškarca te promicati kulturu života. To znači da nam treba netko tko će nastojati oko dobrobiti Hrvatâ i Hrvatske, a ne oko svojega ugleda i javne ocjene odnosno rejtinga; netko tko će poticati Vladu da nastoji oko gospodarskoga oporavka, a koji ne će samoinicijativno i samodopadno zazivati novi Ustav i zajedno s Vladom htjeti preodgajati društvo namećući mu svoj ateistički i lijevo-liberalni svjetonazor; treba nam netko tko ne će pozdravljati nezdravi zdravstveno-spolni odgoj što podmeće opasnu rodnu ideologiju, a građane koji brak shvaćaju zajednicom žene i muškarca pritom denuncirati kao tzv. »homofobe«, natražnjake, čak klerofašiste. Mi koji vjerujemo u Boga Stvoritelja znamo da su i homoseksualci djeca Božja, pa time naša braća i naše sestre, koje imamo kršćanski prihvatiti u njihovoj različitosti – ali im ne možemo priznati pravo na sadržaj oksimoronskoga pojma »homoseksualni brak«, jer je to suprotno naravnomu zakonu. A kultura života za katolika znači poštivanje ljudskoga života, kao Božjega dara, od začeća do prirodne smrti, pri čemu čovjek uvijek treba biti cilj i svrha, naš bližnji i suputnik – a nikada usputnik, sredstvo za ostvarivanje drugih ciljeva.
Biskupi uz to očekuju da će predsjednik odnosno predsjednica »zauzeti se za iznošenje cjelovite istine o Domovinskom ratu te gajiti poštovanje prema svim braniteljima, zauzimajući se za ostvarivanje njihovih pravednih zahtjeva«. A istina je ta da u Hrvatskoj nije bilo nikakva građanskoga rata, nego velikosrpske agresije kojoj su se pobjedonosno oduprli hrvatski branitelji. Bez njihove hrabrosti i žrtve ne bi današnji vlastodršci imali čime vladati. Birajmo predsjednika koji ne će, u bilo kojemu smislu, izjednačavati hrvatske branitelje i agresorske vojnike, zaslužnike i krivce, žrtve i zločince.
Zatim valja spomenuti kako biskupi poručuju da biramo onoga tko će nedvosmisleno osuditi sve ideološki motivirane zločine. Naime, ovdašnji je antifašizam često bio – čast valjanim i čestitim antifašistima – u svojoj bîti lijevi fašizam i komunistički državni terorizam, na krvavu tragu komunističkih državnih strahovlada koje u svijetu prouzročiše neusporedivo veću pogibelj nego fašizam i nacizam zajedno!
Biskupi zatim priželjkuju nekoga tko će »voljeti svoj narod, pružati primjer zdravoga domoljublja, poštujući simbole i znakove hrvatskoga nacionalnog identiteta, i sprječavati rasprodaju nacionalnoga bogatstva«. Trebamo dakle osobu koja će se javno ponositi svojim hrvatstvom, a koja ne će isticanje nacionalnih vlastitosti smatrati nacionalizmom, neutemeljeno izjednačujući zdravi nacionalizam sa šovinizmom. Latinska riječ »nacionalizam« vjerno se prevodi na hrvatski kao 'rodoljublje', kao što »patriotizam« znači 'domoljublje'. U tome smislu nacionalizam nije nekakva ksenofobna isključivost – nego kozmopolitska uključivost. Naime, povijest nam svjedoči o tome da mnogi znameniti hrvatski nacionalisti iliti rodoljubi bijahu, po svojemu rodoslovlju, Hrvati tek djelomično ili čak nimalo: Pavao Ritter (koji je njemačkomu prezimenu dometnuo hrvatski pandan Vitezović), zatim Dimitrija Demeter, Vatroslav Lisinski (čije pravo ime bijaše Ignac Fuchs), pa Eugen Kvaternik, Josip Frank, Antun Gustav Matoš i mnogi drugi.
Rodom Židov bio je Josip Frank pravaški prvak, za kojega Matoš napisa da bijaše »najenergičniji i najveći duh Hrvatske u posljednja dva decenija, organizator i prvi apostol Starčevićeve ideje!« (Matoš, »Dr. Josip Frank«, Zagreb, 1912.). Osvrnuo bih se i na Dimitriju Demetra, rodom Grka, koji je u epsko-lirskome spjevu »Grobničko polje«, što se odnosi na Grobnik ponad Rijeke, evocirao hrvatsko junaštvo i pobjedu u tamošnjoj srednjovjekovnoj bitci protiv Tatara. O tome ispjeva Grk Demeter, čestiti Hrvat, u rodoljubnome zanosu ove stihove: »Tu nek Hrvat uči koja mu je cijena, / Tu nek crpe hrabrost, ponos, volju, / Nek ne ište vijek utjehu bolju, / Neg koju mu daje ova uspomena!«
Poštivanje hrvatskog i povijesnog nipošto ne znači zapostavljanje kozmopolitskog i budućeg, tj. budućnosti unutar međunarodne zajednice. Biskupi u svojoj poruci ističu kako od predsjednika traže da ojača diplomaciju, osobito gospodarsku. Oni nadalje kažu: »Na međunarodnoj se razini [treba] zauzimati i boriti se za interese svih hrvatskih građana i njihove države, a Hrvate koji žive u drugim državama doživljavati kao važan čimbenik u ostvarivanju dobrih međunarodnih odnosa te se zauzimati za njihova politička i kulturna prava.«
Dragi slušatelji Vatikanskoga radija, iziđimo na izbore, jer u suprotnom – kako istaknuše biskupi – griješimo propustom! Iako rodoljublja i domoljublja, kao i svake ljubavi, nema bez srca, srčanosti i srdačnosti – ipak nam srce ne smije biti glavni vodič pri izboru. Srce nerijetko nekoga preferira zbog njegova zavičajnoga i regionalnoga podrijetla, šarma, zavodljivosti i slatkorječivosti. Budimo svjesni toga da ne biramo nekoga sebi – nego domovini nam Hrvatskoj! Vodimo se savješću, koja vazda ima biti konačna norma moralnoga djelovanja (»conscientia ultima norma agendi«)! Birajmo kršćanina, a ne ateista, što na grčkome znači 'bezbožca', ili pak agnostika, što znači 'neznabožca'. Birajmo predsjednika domoljuba, ujedno i kozmopolita koji ima iskustva u međunarodnoj politici i diplomaciji, s ugledom u Europskoj zajednici te Sjeveroatlantskome obrambenom savezu, kojih je Hrvatska integralan dio.
Rabio sam u prethodnim rečenicama muški rod tek poradi kratkoće odnosno priopćajne ekonomičnosti: muški gramatički rod obuhvaća i ženski spol – i žena, razumije se, može biti dobar predsjednik. Navlastito ako je sposobna te ako vjeruje u Krista i biva vođena njegovim riječima. Jer kao što reče sv. Pavao u »Poslanici Galaćanima«: »Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!« (Gal 3,28)
U zajedništvu s Bogočovjekom Isusom Kristom iziđimo u nedjelju na predsjedničke izbore i glasujmo odgovorno, po svojoj savjesti – sve na veću slavu Božju i na dobrobit domovine nam Hrvatske!
Dragi slušatelji, sretan vam Božić! Na dobro vam došlo sveto Porođenje Isusovo!