Komentar poticajne poruke koju su hrvatski biskupi uputili vjernicima povodom predsjedničkih
izbora 2014. – pripremio i govori Marito Mihovil Letica
Ususret predsjedničkim
izborima hrvatski su biskupi svoja promišljanja podijelili s vjernicima te ih pozvali
da »dajući savjesno i odgovorno svoj glas, osobno preuzmu odgovornost za općedruštveni
boljitak i daljnji razvoj demokracije u hrvatskome društvu«. A biskupska je poruka,
valja to istaknuti – svevremeno suvremena! Svaka će njezina riječ biti mjerodavna
i smjerokazna i na izborima za 5, 10 ili 15 godina. Jer naši su biskupi podastrli
načela, vazda valjana i svagda obvezujuća, daleko od ikakvoga trenutnoga politikanstva.
Zato se biskupskoj poruci nema što dodati ni oduzeti. Ovaj je radijski komentar posvema
prožet njezinim slovom i duhom, ali je, kao uostalom i svaki komentar, osoban – i
stoga neobvezujući. Za razliku od biskupske poruke koja, treba to ponoviti, katoličke
vjernike obvezuje u savjesti! Biskupi očekuju izbor nekoga tko je mudar i razborit,
odlučan i savjestan, socijalno osjetljiv; tko će biti moralni autoritet društva; tko
će promicati dostojanstvo žene, štititi brak kao zajednicu žene i muškarca te promicati
kulturu života. To znači da nam treba netko tko će nastojati oko dobrobiti Hrvatâ
i Hrvatske, a ne oko svojega ugleda i javne ocjene odnosno rejtinga; netko tko će
poticati Vladu da nastoji oko gospodarskoga oporavka, a koji ne će samoinicijativno
i samodopadno zazivati novi Ustav i zajedno s Vladom htjeti preodgajati društvo namećući
mu svoj ateistički i lijevo-liberalni svjetonazor; treba nam netko tko ne će pozdravljati
nezdravi zdravstveno-spolni odgoj što podmeće opasnu rodnu ideologiju, a građane koji
brak shvaćaju zajednicom žene i muškarca pritom denuncirati kao tzv. »homofobe«, natražnjake,
čak klerofašiste. Mi koji vjerujemo u Boga Stvoritelja znamo da su i homoseksualci
djeca Božja, pa time naša braća i naše sestre, koje imamo kršćanski prihvatiti u njihovoj
različitosti – ali im ne možemo priznati pravo na sadržaj oksimoronskoga pojma »homoseksualni
brak«, jer je to suprotno naravnomu zakonu. A kultura života za katolika znači poštivanje
ljudskoga života, kao Božjega dara, od začeća do prirodne smrti, pri čemu čovjek uvijek
treba biti cilj i svrha, naš bližnji i suputnik – a nikada usputnik, sredstvo za ostvarivanje
drugih ciljeva. Biskupi uz to očekuju da će predsjednik odnosno predsjednica »zauzeti
se za iznošenje cjelovite istine o Domovinskom ratu te gajiti poštovanje prema svim
braniteljima, zauzimajući se za ostvarivanje njihovih pravednih zahtjeva«. A istina
je ta da u Hrvatskoj nije bilo nikakva građanskoga rata, nego velikosrpske agresije
kojoj su se pobjedonosno oduprli hrvatski branitelji. Bez njihove hrabrosti i žrtve
ne bi današnji vlastodršci imali čime vladati. Birajmo predsjednika koji ne će, u
bilo kojemu smislu, izjednačavati hrvatske branitelje i agresorske vojnike, zaslužnike
i krivce, žrtve i zločince. Zatim valja spomenuti kako biskupi poručuju da biramo
onoga tko će nedvosmisleno osuditi sve ideološki motivirane zločine. Naime, ovdašnji
je antifašizam često bio – čast valjanim i čestitim antifašistima – u svojoj bîti
lijevi fašizam i komunistički državni terorizam, na krvavu tragu komunističkih državnih
strahovlada koje u svijetu prouzročiše neusporedivo veću pogibelj nego fašizam i nacizam
zajedno! Biskupi zatim priželjkuju nekoga tko će »voljeti svoj narod, pružati primjer
zdravoga domoljublja, poštujući simbole i znakove hrvatskoga nacionalnog identiteta,
i sprječavati rasprodaju nacionalnoga bogatstva«. Trebamo dakle osobu koja će se javno
ponositi svojim hrvatstvom, a koja ne će isticanje nacionalnih vlastitosti smatrati
nacionalizmom, neutemeljeno izjednačujući zdravi nacionalizam sa šovinizmom. Latinska
riječ »nacionalizam« vjerno se prevodi na hrvatski kao 'rodoljublje', kao što »patriotizam«
znači 'domoljublje'. U tome smislu nacionalizam nije nekakva ksenofobna isključivost
– nego kozmopolitska uključivost. Naime, povijest nam svjedoči o tome da mnogi znameniti
hrvatski nacionalisti iliti rodoljubi bijahu, po svojemu rodoslovlju, Hrvati tek djelomično
ili čak nimalo: Pavao Ritter (koji je njemačkomu prezimenu dometnuo hrvatski pandan
Vitezović), zatim Dimitrija Demeter, Vatroslav Lisinski (čije pravo ime bijaše Ignac
Fuchs), pa Eugen Kvaternik, Josip Frank, Antun Gustav Matoš i mnogi drugi. Rodom
Židov bio je Josip Frank pravaški prvak, za kojega Matoš napisa da bijaše »najenergičniji
i najveći duh Hrvatske u posljednja dva decenija, organizator i prvi apostol Starčevićeve
ideje!« (Matoš, »Dr. Josip Frank«, Zagreb, 1912.). Osvrnuo bih se i na Dimitriju Demetra,
rodom Grka, koji je u epsko-lirskome spjevu »Grobničko polje«, što se odnosi na Grobnik
ponad Rijeke, evocirao hrvatsko junaštvo i pobjedu u tamošnjoj srednjovjekovnoj bitci
protiv Tatara. O tome ispjeva Grk Demeter, čestiti Hrvat, u rodoljubnome zanosu ove
stihove: »Tu nek Hrvat uči koja mu je cijena, / Tu nek crpe hrabrost, ponos, volju,
/ Nek ne ište vijek utjehu bolju, / Neg koju mu daje ova uspomena!« Poštivanje
hrvatskog i povijesnog nipošto ne znači zapostavljanje kozmopolitskog i budućeg, tj.
budućnosti unutar međunarodne zajednice. Biskupi u svojoj poruci ističu kako od predsjednika
traže da ojača diplomaciju, osobito gospodarsku. Oni nadalje kažu: »Na međunarodnoj
se razini [treba] zauzimati i boriti se za interese svih hrvatskih građana i njihove
države, a Hrvate koji žive u drugim državama doživljavati kao važan čimbenik u ostvarivanju
dobrih međunarodnih odnosa te se zauzimati za njihova politička i kulturna prava.« Dragi
slušatelji Vatikanskoga radija, iziđimo na izbore, jer u suprotnom – kako istaknuše
biskupi – griješimo propustom! Iako rodoljublja i domoljublja, kao i svake ljubavi,
nema bez srca, srčanosti i srdačnosti – ipak nam srce ne smije biti glavni vodič pri
izboru. Srce nerijetko nekoga preferira zbog njegova zavičajnoga i regionalnoga podrijetla,
šarma, zavodljivosti i slatkorječivosti. Budimo svjesni toga da ne biramo nekoga sebi
– nego domovini nam Hrvatskoj! Vodimo se savješću, koja vazda ima biti konačna norma
moralnoga djelovanja (»conscientia ultima norma agendi«)! Birajmo kršćanina, a ne
ateista, što na grčkome znači 'bezbožca', ili pak agnostika, što znači 'neznabožca'.
Birajmo predsjednika domoljuba, ujedno i kozmopolita koji ima iskustva u međunarodnoj
politici i diplomaciji, s ugledom u Europskoj zajednici te Sjeveroatlantskome obrambenom
savezu, kojih je Hrvatska integralan dio. Rabio sam u prethodnim rečenicama muški
rod tek poradi kratkoće odnosno priopćajne ekonomičnosti: muški gramatički rod obuhvaća
i ženski spol – i žena, razumije se, može biti dobar predsjednik. Navlastito ako je
sposobna te ako vjeruje u Krista i biva vođena njegovim riječima. Jer kao što reče
sv. Pavao u »Poslanici Galaćanima«: »Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak!
Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!« (Gal 3,28) U zajedništvu
s Bogočovjekom Isusom Kristom iziđimo u nedjelju na predsjedničke izbore i glasujmo
odgovorno, po svojoj savjesti – sve na veću slavu Božju i na dobrobit domovine nam
Hrvatske! Dragi slušatelji, sretan vam Božić! Na dobro vam došlo sveto Porođenje
Isusovo!