Trebamo imati hrabrosti u životnim kušnjama i otvoriti se za druge
Trebamo imati hrabrosti u životnim kušnjama, i ne zatvoriti se, nego se, naprotiv,
otvoriti za druge, te biti zajednica i u vremenu u kojemu se ističu individualistička
prava – poticaj je pape Franje upućen članovima Nacionalnoga vijeća Talijanske unije
slijepih i slabovidnih osoba, koje je 13. prosinca primio u audijenciju u prigodi
blagdana svete Lucije, zaštitnice slijepih i slabovidnih. Sveta Lucija, mučenica
iz Siracuse, na Siciliji, koja je živjela u IV. stoljeću, u vrijeme vladanja cara
Dioklecijana, i umrla u mukama, – podsjetio je Papa – poučava nas nekim ljudskim vrijednostima
koje su zajedničke svima, vjernicima i onima koji ne vjeruju. U tom je smislu papa
Franjo pohvalio to vijeće jer, iako nije riječ o nekoj vjerskoj udruzi, njihova je
želja bila da se susret s Papom održi upravo na današnji blagdan, potvrđujući tako
da za njih tradicija ima određeno značenje. Sveti je Otac prije svega istaknuo
hrabrost te mlade žene, koju je – kako je rekao – dobivala od uskrsloga Krista. Svima
nam je potrebna hrabrost za suočavanje s kušnjama u životu – primijetio je te dodao
da je, na poseban način, ona potrebna slijepim i slabovidnim osobama kako se ne bi
zatvorile u sebe, kako se ne bi prikazivale žrtvama, nego, naprotiv, kako bi se otvorile
stvarnosti, drugima, društvu; kako bi naučile poznavati i vrjednovati sposobnosti
koje je Gospodin dao svakomu, doista svakomu, ne isključujući nikoga! Ali, za to je
potrebna hrabrost, snaga duha – istaknuo je papa Franjo. Druga vrijednost koju
nam pokazuje sveta Lucija jest činjenica da nije bila sama, nego je bila dio zajednice.
I taj vidik – primijetio je Papa – ima svoj odraz na ljudskom planu. Neka udruga je,
naime, vrijednost, a ne samo zbir pojedinaca; ona je mnogo više. Danas je pak dimenziju
udruženosti potrebno živjeti u radosti i zauzimanju, jer je ona u ovom povijesnom
trenutku u padu, nema velikog osjećaja za nju. Oblikovati skupinu, biti solidarni,
susretati se, dijeliti iskustva, združiti sredstva… sve je to dio uljudne baštine
jednoga naroda – napomenuo je Sveti Otac. Često upravo hendikepirane osobe, ili
osobe s invaliditetom, mogu kroz svoje iskustvo svima reći da nismo stvoreni kako
bismo bili izolirani, nego kako bismo bili u vezi s drugima, kako bismo se upotpunjavali,
pomagali, pratili i uzajamno podupirali. Nazočnost hendikepiranih osoba potiče sve
ljude da oblikuju zajednicu; štoviše, da budu zajednica, da nas prihvate zajedno s
našim ograničenjima. Jer, – istaknuo je Papa – svi imamo sposobnosti, ali svi imamo
i ograničenja! Na kraju, Lucija nam kaže da je život stvoren da bude darovan, a
vrijednost je dara samoga sebe univerzalna; to je tajna istinske sreće. Čovjek se
ne ostvaruje potpuno u posjedovanju, a ni u djelovanju; nego se ostvaruje ako voli,
odnosno ako se daruje – napomenuo je Papa te primijetio kako život prema tim vrijednostima
i danas može dovesti do nerazumijevanja, do napornoga hoda, katkada i protiv struje.
To, međutim, – prema Papinim riječima – ne začuđuje; svjedočanstvo uvijek zahtijeva
da se osobno plati. Današnja društva koja se oslanjaju na „individualistička“ prava,
mogla bi zaboraviti dimenziju zajedništva i besplatnoga darivanja sebe za druge. Zbog
toga je još uvijek potrebno boriti se, i to hrabro i radosno zbog toga što to činimo
zajedno – napomenuo je na kraju papa Franjo.