Papa: Ne dopustimo da nas pred zlom obuzme očaj, nego živimo u nadi

Ni usred velikih poteškoća, kršćani ne očajavaju – rekao je Papa na jutarnjoj misi u Domu sv. Marta, upozoravajući kako nas „pokvarenost“ i odvraćena pažnja udaljuju od Gospodina. Današnja liturgijska čitanja govore o dva grada: o Babilonu i o Jeruzalemu te usmjeruju naše misli prema svršetku svijeta.
Čitanja govore o „propasti dvaju gradova [čiji stanovnici nisu] poslušali Gospodina; koji su se [od njega] udaljili.“ Babilon je „simbol zla, grijeha“ i „propada zbog iskvarenosti“. To je grad koji se držao gospodarom svijeta, a kada se grijeh nakupi, „gubi se sposobnost reagiranja i započinje truljenje. Isto se događa s „iskvarenim osobama, koje nemaju snage reagirati“, kazao je Sveti Otac, dodajući:
Pokvarenost „ne ostavlja mjesta za Gospodina, za obraćenje“ zato što „daje neki oblik sreće, osjećaj zadovoljstva samim sobom“. Pokvarenost je riječ koja nam danas puno govori: ne samo ekonomska, već i iskvarenost poganskim duhom, duhom svijeta – primijetio je papa Franjo i upozorio: „Najgora pokvarenost duh je svjetovnosti!“
„Pokvarena kultura daje osjećaj kao da si već ovdje u nebu; ispunjen i bogat, ali iznutra je takva pokvarena kultura – trula“. Babilon je stoga simbol bilo kojega društva, kulture ili osobe koja se udaljila od Boga i od ljubavi prema bližnjemu te završava „u truleži“. Jeruzalem je propao jer nije spoznao Gospodinov pohod i tako ga ražalostio – kazao je Papa, objašnjavajući:
„Babilon propada zbog pokvarenosti, a Jeruzalem jer mu je pažnja odvraćena, jer nije primio Gospodina kada ga je došao spasiti. Nije se držao potrebnim spasenja. Imao je pisma prorokâ i Mojsija, i to mu je bilo dovoljno“; „nije ostavio mjesta za spasenje“. „Gospodin je kucao na vrata, ali [Jeruzalem] nije bio spreman primiti ga, poslušati ga, biti spašen.“
Jesmo li i mi slični „pokvarenosti i samodostatnosti Babilona“ ili možda Jeruzalemu, čija je pažnja odvraćena – zapitao je Sveti Otac, ističući kako poruka Crkve ne završava uništenjem, već sadrži obećanje nade. Isus nas ohrabruje da „podignemo glavu“ i ne dopustimo „poganima da nas zastraše“. Oni „imaju svoje vrijeme i trebamo ga strpljivo podnositi, kao što je Gospodin podnosio svoju muku“. „Nikakav očaj, već nada!“ – čak i u ružnoj stvarnosti u kojoj je toliko toga pokvarenog; jer sve pokvareno će propasti. Molimo Gospodina da budemo spremni za „slavlje koje nas čeka“ – poručio je na koncu papa Franjo.