Opća audijencija 26. studenog 2014. god.

Na današnjoj općoj audijenciji na Trgu Sv. Petra, Sveti je Otac u katehezi govorio o „Crkvi u hodu prema kraljevstvu“. Predstavljajući Crkvu ljudima našega vremena, Drugi je vatikanski sabor bio svjestan temeljne istine, koju nikada ne treba zaboraviti: Crkva nije nekakva statična, nepokretna stvarnost, nije cilj samoj sebi, nego kroz povijest trajno hodi prema posljednjem i divnom cilju, odnosno Nebeskom kraljevstvu, kojega je na zemlji klica i početak (usp. LG, 5) – ustvrdio je papa Franjo.
Kad se okrenemo prema ovom obzoru, osjećamo da nam zastaje mašta, koja može tek naslutiti sjaj otajstva koje nadilazi naša čuvstva, stoga se spontano javljaju pitanja o tomu kakvo je Kraljevstvo nebesko, kakva će biti nova dimenzija Crkve, što će biti s čovječanstvom i svim stvorenim. Ta pitanja nisu nova, jer oduvijek prate ljude, pa tako i nas – ustvrdio je Sveti Otac.
Pred tim pitanjima saborska konstitucija Radost i nada (Gaudium et spes) veli: „Nepoznato nam je vrijeme dovršenja zemlje i čovječanstva, a ne znamo ni način preobrazbe svemira. Prolazi, zacijelo, vanjski lik ovoga svijeta, izobličen grijehom. No poučeni smo da Bog sprema novi stan i novu zemlju u kojima će vladati pravednost i gdje će blaženstvo ispuniti i nadvisiti sve želje za mirom što se rađaju u ljudskom srcu“ (br.39) – podsjetio je Papa.
Tom cilju teži Crkva, a taj cilj je, kako veli Sveto pismo, Novi Jeruzalem, Raj. Više nego o mjestu riječ je o stanju duše u kojem će posvema biti ispunjenja naša najdublja očekivanja, a mi ćemo kao stvorenja i djeca Božja ostvariti potpunu zrelost. Konačno ćemo u cijelosti biti zaodjenuti radošću, mirom i Božjom ljubavlju, bez ikakvog ograničenja, a Boga ćemo u lice gledati (usp. 1 Kor 13,12). Lijepo je razmišljati o ovomu, a svi ćemo se naći gore. Lijepo je, jer snaži dušu – primijetio je Papa.
Lijepo je u toj perspektivi zamijetiti kontinuitet kao i duboko zajedništvo između putujuće i nebeske Crkve. Oni koji već gledaju Božje lice mogu nam dosita pomoći, zagovarati nas i moliti za nas. Mi smo pak pozvani prikazivati dobra djela, molitve i samu Euharistiju kako bi se olakšala patnja dušama koje još uvijek čekaju beskrajno blaženstvo. U kršćanskom se shvaćanju ne razlikuje više između mrtvih i živih, nego između onih koji su u Kristu i onih koji to nisu. To je odlučujući čimbenik našeg spasenja i našega blaženstvo – ustvrdio je papa Franjo.
Sveto pismo veli da se ispunjenje toga divnog nacrta odnosi na sve stvoreno. To izričito tvrdi apostol Pavao, kada kaže „da će se i samo stvorenje osloboditi ropstva raspadljivosti da sudjeluje u slobodi slave djece Božje“ (Rim 8, 21). Drugi svetopisamski tekstovi se koriste slikom „novog neba“ i „nove zemlje“ (usp. 2 Pt 3, 13; Otk 21, 1), u smislu da će cijeli svemir biti obnovljen i zauvijek oslobođen od svakoga traga zla i smrti – objasnio je Papa.
Zaključujući katehezu, Sveti je Otac sve pozvao da razmisle o stvarnostima koje nas čekaju. Kada o tomu razmišljamo, shvaćamo da je pripadništvo Crkvi zaista predivan dar, koji u sebi nosi uzvišeni poziv. Stoga molimo Djevicu Mariju, Majku Crkve, da uvijek bdije nad našim hodom i da nam pomogne da među svojom braćom, poput Nje, budemo radosni znak ufanja i nade – potaknuo je Sveti Otac, a potom pozdravio nazočne hodočasnike.
Pozdravljajući hodočasnike na arapskom – poglavito one iz Iraka i s Bliskog istoka – rekao je da nas nasilje, patnja i težina grijeha trebaju poticati da sve prepustimo pravednosti Boga, koji će svakoga suditi prema njegovim djelima. Budite jaki i držite se Crkve i svoje vjere tako da s ljubavlju, strpljivim svjedočenjem i ufanjem pročišćavate; svojom nadom preobražavate i praštanjem liječite, ovaj svijet – potaknuo je Sveti Otac, a potom se osvrnuo na svoje skoro putovanje u Tursku.
Kao što znate, od petka ću do nedjelje ići na apostolsko putovanje u Tursku. Pozivam vas sve da molite da ovaj Petrov pohod bratu Andriji urodi plodom mira, iskrenoga dijaloga među religijama i slogom turskog naroda – potaknuo je papa Papa.