Svaki biskup, svećenik i đakon treba biti gostoljubiv, umjeren, uljudan, strpljiv,
dobra srca; nikad se ne treba stavljati „u središte pozornosti“ ili misliti da je
sveznajući, to je „osnovna gramatika“ jednoga Kristova službenika – ustvrdio je papa
Franjo u današnjoj katehezi na općoj audijenciji na Trgu Svetoga Petra. U dosadašnjim
smo katehezama istaknuli kako Gospodin nastavlja napasati svoje stado po službi biskupa,
kojima pomažu svećenici i đakoni. U njima se Isus snagom Duha Svetoga uprisutnjuje
i nastavlja služiti Crkvi, jačajući u njoj vjeru, nadu i svjedočenje ljubavi – kazao
je Papa. U pastoralnim poslanicama svojim učenicima, Timoteju i Titu, apostol Pavao
pomno opisuje lik biskupa, svećenika i đakona, kao i lik kršćanina u Crkvi. Posebice
za biskupe, svećenike i đakone navodi neke izrazito ljudske kvalitete: gostoljubivost,
umjerenost, strpljivost, blagost, pouzdanost i dobro srce – kazao je Sveti Otac. Ponavljam:
gostoljubivost, umjerenost, strpljivost, blagost, pouzdanost, milosrđe. To je – ustvrdio
je Papa – abeceda, osnovna gramatika svake službe. To treba biti i osnovna gramatika
svakoga biskupa, svećenika i đakona, jer bez te lijepe sklonosti prema susretu, spoznaji,
dijalogu, priznavanju te smjernom i iskrenom odnosu prema braći, nije moguće radosno
i vjerodostojno služiti i svjedočiti – ustvrdio je papa Franjo. Papa je potom spomenuo
temeljnu stvar koju biskupi, svećenici i đakoni trebaju „neprestano raspirivati“,
odnosno dar službe; trebaju naime uvijek imati na umu da nitko nije biskup, svećenik
ili đakon stoga jer je pametniji; jer je dobar i bolji od drugih, nego je to po daru
ljubavi koji mu je Bog, snagom svojega Duha, udijelio za dobrobit svoga naroda. Ta
je svijest ujedno i milost za koju svaki dan treba moliti. Naime, ako je pastir svjestan
da je njegova služba plod milosrđa i sućuti Božjega srca, onda se ne može ophoditi
kao da su mu ostali do koljena ili kao da je zajednica njegovo vlasništvo, njegovo
osobno kraljevstvo – istaknuo je Sveti Otac. Osim toga, svijest da je sve dar,
da „je sve milost“, pastiru pomaže da ne podlegne napasti da se stavi u središte pozornosti
i da se uzda jedino u sebe; da ne podlegne napastima ispraznosti, ponosa, samodostatnosti,
oholosti. Ako neki biskup, svećenik ili đakon misli da zna sve; da uvijek i na sve
ima pravi odgovor; da mu nitko ne treba, jao njemu! – ustvrdio je Papa. Naprotiv,
opomenuo je, svijest da ga je Bog zamilovao i s njime bio milosrdan, treba crkvenoga
službenika poticati da trajno bude ponizan i uviđavan. Iako svjestan da je pozvan
hrabro čuvati polog vjere, slušati će što narod ima reći; znajući naime da može uvijek
nešto naučiti, čak i od onih koji su daleko od vjere i od Crkve. To će ga poticati
da s braćom uspostavi novi odnos, zasnovan na međusobnu dijeljenju, suodgovornosti
i zajedništvu – istaknuo je Sveti Otac. Zaključujući katehezu, Papa je sve pozvao
na molitvu za pastire naših zajednica kako bi bili „živa slika zajedništva i Božje
ljubavi“. Nakon kateheze, uputio je apel za kršćane – „progonjene i ubijane zbog njihove
vjere“. Govoreći da s velikom strepnjom prati „njihova dramatična zbivanja, očitovao
je svoju „duboku duhovnu blizinu kršćanskim zajednicama koje je pogodilo – kako je
rekao – apsurdno nasilje koje ne jenjava. Potičem pastire i vjernike du budu jaki
i čvrsti u nadi – kazao je Papa, a potom se obratio svima koji imaju političke odgovornosti,
na nacionalnoj i internacionalnoj razini, kao i svim osobama dobre volje, kako bi
se pokrenule savjesti u korist progonjenih kršćana. Oni u svojoj zemlji imaju pravo
na sigurnost, mir i slobodno ispovijedanje svoje vjere – zaključio je na kraju Sveti
Otac.