Strah nas je Božje besplatnosti

Strah nas je Božje besplatnosti – kazao je jutros Sveti Otac, u propovijedi na misi, u kapeli Doma Sveta Marta. Rimski je biskup rekao kako ponekad radi vlastita egoizma ili volje za moću, odbijamo sudjelovati na gozbi na koju nas Gospodin besplatno poziva; ponekad se opet uzdamo u Gospodina, ali ne previše – kazao je.
Čovjek neki pripravio veliku gozbu, ali uzvanici su našli opravdanje za svoj nedolazak – Isusova je parabola iz Evanđelja, kojom se Papa u propovijedi poslužio kako bi nam ukazao na neke stvarnosti. Svi vole ići na gozbe i slavlja; vole biti pozvani – kazao je sveti Otac – ali u ovom slavlju bilo je nečega što se trojici uzvanika iz Evanđelja – koji su primjer tolikih – nije sviđalo.
Jedan od njih kaže da mora pogledati polje, kako bi se osjetio pomalo imućnim; drugi je kupio volove i usred poslova je, te s ostalima ne želi gubiti vrijeme. Posljednji od trojice se ispričava da se oženio i na slavlje ne želi doći sa ženom. Ne – to je egoizam, sebičnost. Napokon, sva su trojica usmjereni samo na sebe; ne žele slavlje dijeliti s drugima – ne znaju što je pravo slavlje. Stalno je po srijedi nekakav interes – rekao je papa Franjo.
Da ih je pozvao riječima: 'Dođite jer imam dva-tri poslovna prijatelja iz inozemstva, pa da zajedno nešto učinimo', sigurno se nitko od njih ne bi počeo ispričavati. Ono što ih je plašilo zapravo je besplatnost, kazao je Papa. Biti tamo poput drugih; biti samo jedan u mnoštvu… Egoizam je htjeti biti u središtu svega. Veoma je teško osluškivati Isusov, odnosno Božji glas, kad se netko vrti oko samoga sebe. U pozadini se nalazi i nešto drugo i dublje: strah od besplatnosti. Strah nas je Božje besplatnosti – kazao je Sveti Otac.
Tako se događa jer su nam životna iskustva često bila bolna, kao što se dogodilo učenicima koji su napustili Jeruzalem, na putu u Emaus; ili Tomi, koji je htio staviti prst i dodirnuti, da bi povjerovao. I kada nam Bog ponudi takvo što, skloni smo pomisliti: bolje se u to ne miješati…
Sigurniji smo nekako u svojim grijesima i ograničenjima, jer tu smo doma – kazao je papa Franjo – Izaći iz svog doma i zaputiti se za Božjim pozivom, zajedno s drugima? Ne, strah me je. Svi mi kršćani, bolujemo od tog straha, skrivena u nutrini. Katolici smo, ali ne previše; uzdamo se u Gospodina, ali ne previše… Ovo ne previše, oznaka je našeg života – rekao je Papa.
Ono što mi je dalo misliti – proslijedio je Papa – jest da se gospodar, nakon što mu je sluga prenio sve što mu je rečeno – razljutio, jer je podcijenjen. Poslao je zatim po siromahe i kljaste s gradskih trgova i putova te naloži sluzi da ih prisili da uđu na gozbu. Toliko puta – rekao je Papa – Gospodin isto tako postupa s nama – preko kušnji, tolikih kušnji…
Prisili ih, da slavlje bude ovdje; besplatno. Prisiljava na neki način srce i dušu na povjerenje u Božju besplatnost; na to da je Božji dar besplatan; da se spasenje ne kupuje. To je veliki dar Božje ljubavi; najveći dar. To je besplatnost… Mi se toga pomalo pribojavamo i mislimo kako se svetost izgrađuje našim djelovanjem i našim snagama, te na kraju postajemo pomalo 'pelagijanci'… Svetost i spasenje, besplatni su – pojasnio je Papa.
Isus je platio gozbu, svojim poniženjem sve do smrti; smrti na križu i to je velika besplatnost. Kad gledamo prema Raspetome, pomislimo: 'ovo je ulazak na gozbu';… Da, Gospodine, grješnik sam, posjedujem tolike stvari, ali gledam u Tebe i dolazim na Očevu gozbu. Pouzdajem se; neću se razočarati, jer si Ti sve isplatio…
Crkva danas od nas traži da se ne bojimo Božje besplatnosti. Jedino što mi trebamo učiniti jest: da otvorimo srce; da učinimo sve što nam je moguće – no, veliku gozbu pripravlja On – zaključio je na kraju Sveti Otac.