Papa na misi ispred groblja Campo Verano: unatoč nevoljama, krenite putem blaženstava

U propovijedi na rimskome groblju Campo Verano, Sveti se Otac jučer nazočnima obratio spontano, bez pripremljena govora. Osvrnuvši se na misna čitanja, rekao je da mu je nakon što je čuo riječi: 'Ne udite ni Zemlji ni Moru, niti biljkama', na pamet došla misao koja se doduše ne nalazi u samom čitanju, nego u srcu svakog od nas; a bila bi poput nastavka onoga što je Anđeo kazao onoj četvorici, to je da smo mi ljudi u uništavanju kao sposobniji od anđela. Kao da je htio reći: 'Ne udite ni Zemlji ni Moru, niti biljkama, ljudi su od vas u tome sposobniji' – kazao je pomalo ironično Sveti Otac.
To je ono što činimo: razaramo stvoreno, razaramo život, kulturu, vrijednosti; uništavamo nadu. Koliko nam je potrebno Božje snage da se zaustavi ova luda i razorna trka – pita se Papa. Zatim se prisjetio slika iz Drugoga svjetskog rata, bombardiranjem razorenog Rima, odnosno područja na kojem se danas nalazi groblje, a koje je kao dječak gledao u sakristiji, razmišljajući kako mu je to bilo strašno i bolno vidjeti. Ipak, to nije ništa u usporedbi s onim što se događa danas. Čovjek se postavlja gospodarom svega; uvjeren je da je Bog; da je kralj – rekao je Papa te dodao kako se osim toga ratovi nastavljaju, čime se sije sjeme uništenja.
Riječ je o industriji razaranja; o sustavu i načinu življenja gdje se – kada se stvari ne mogu urediti – onda ih se odbacuje. Odbacuju se djeca, starije osobe, mladi bez posla i odatle je nastala kultura odbacivanja; odbacuju se narodi – kazao je Papa.
Druga slika koju je spomenuo, jest 'beskrajno mnoštvo što ga nitko ne mogaše izbrojiti; iz svakog naroda, plemena, puka i jezika'. Nailazi zima i mnoge su osobe, koje su bile prisiljene pobjeći iz svojih domova kako bi spasili goli život, sada pod šatorima i podnose studen, bez hrane i lijekova – jer se čovjek koji sebe smatra bogom – zakraljio nad stvorenim svijetom; nad svim onim lijepim što je Bog za nas učinio. I tko snosi posljedice? – zapitao se Papa – oni maleni, siromašni, oni koji su osobno završili kao otpad. To nije daleka povijest, to se događa i danas, pa i ovdje – kazao je.
Izgleda kao da taj narod, izgladnjela i bolesna djeca, uopće nisu važni i kao da nisu ljudi, a oni su baš pred Bogom i zazivaju ga: Molimo, spasenje; molimo mir; molimo kruh, posao… Danas na svetkovinu Sviju Svetih mislimo na sve ove nepoznate svece; na grješnike kao što smo i mi, ali čiji su životi uništeni. Na sve one koji dolaze iz 'Nevolje Velike' – većina svijeta je danas u nevolji i Bog ovaj narod preko te iste nevolje posvećuje – kazao je papa Franjo.
Nakon slika: uništenja i žrtava, treća je slika Bog. U Drugom smo čitanju čuli da smo od sada djeca Božja, ali još nije očito što ćemo biti, ali znamo da ćemo biti slični Njemu jer ćemo ga vidjeti onakvim kakav jest – podsjeća Papa – a to nam daje nadu. Nadu da će Gospodin imati smilovanja za svoj narod; za one koji su u nevolji velikoj, ali i to da će imati smilovanja i za one koji razaraju, kako bi se obratili.
Da bismo Boga vidjeli onakvim kakav jest, povedimo se za Blaženstvima jer jedino će nas taj put dovesti do susreta s Bogom i spasiti nas od uništenja Zemlje, stvorenoga; uništenja morala, povijesti, obitelji i svega. Narod koji danas jako trpi zbog egoizma onih koji uništavaju, korača naprijed po Blaženstvima i u nadi da će se naći oči u oči s Bogom; s nadom da će – do onoga konačnog susreta s Njim – postati svet.
Neka nam Gospodin pomogne i udijeli milost nade i hrabrosti da se odijelimo od uništenja, životnog relativizma, isključivanja drugih; isključivanja vrijednosti i svega onoga što nam je Gospodin dao; od isključenja mira… Neka nam da milost da hodimo u nadi susreta s Njime, a ta nas nada, braćo i sestre, neće razočarati – kazao je na kraju Sveti Otac.