Papa Franjo slavio je danas u 10 sati i 30 minuta na Trgu sv. Petra misu kojom je
zaključen rad ovogodišnje izvanredne biskupske sinode posvećene obitelji, a ujedno
je to bila i misa beatifikacije pape Pavla VI. Sveti se Otac u homiliji dotaknuo života
i primjera novoga blaženika, kao i sinodskih tema. Papa je započeo podsjećajući
na današnji evanđeoski odlomak, u kojem farizeji i herodovci postavljaju Isusu zamku
kako bi ga uhvatili u riječi, a Isus kaže: „Podajte caru carevo, a Bogu Božje.“ „To
je učinkovit izričaj“ – kaže Papa – „koji Gospodin upućuje svima koji si postavljaju
problem savjesti, osobito kada su u pitanju njihova ugoda, bogatstvo, ugled, moć i
dobar glas.“ „Isus zasigurno naglašava drugi dio izričaja“ – rekao je dalje Papa
– „'[Podajte] Bogu Božje', a to znači potvrđivanje i ispovijedanje – pred bilo kojom
moći – da je Bog jedini Gospodar čovječanstva, da nema drugoga. To je stalna novost
koju valja svaki dan nanovo otkriti i koja traži svladavanje straha koji često osjetimo
pred Božjim iznenađenjima.“ „Bog se ne boji novih stvari!“ – kazao je papa Franjo
– „Zbog toga nas uvijek iznenađuje, otvara naša srca i vodi nas neočekivanim putovima.
Obnavlja nas: stalno nas čini 'novima'. Kršćanin koji živi Evanđelje 'Božja je novost'
u Crkvi i svijetu. Koliko tek Bog voli tu 'novost'!“ – rekao je Sveti Otac, dodajući:
„'Podati Bogu Božje' znači biti poslušan njegovoj volji, posvetiti naše živote njemu
i raditi za njegovo kraljevstvo milosti, ljubavi i mira.“ „U tome se pronalazi
istinska snaga; u tome je kvasac koji daje rasti i sol koja daje okus svim našim nastojanjima
u borbi protiv prevladavajućeg pesimizma kojeg nam svijet predlaže“ – nastavio je
Papa – „U tome, također, pronalazimo naše nade, jer kada se nada položi u Boga, niti
bježimo od stvarnosti niti tražimo alibi: radije, težimo podati Bogu Božje. Zbog toga
mi kršćani gledamo prema budućnosti, Božjoj budućnosti. Na taj način živimo život
u punini, s nogama čvrsto na zemlji, i odgovaramo hrabro na bilo koji novi izazov.“
Govoreći o zadnjim danima rada sinode, Papa je istaknuo kako je to bilo izvanredno
iskustvo, u kojem se doživjela sinodalnost i kolegijalnost te se osjetila „moć Duha
Svetoga, koji stalno vodi i obnavlja Crkvu“, u njezinu poslanju povijanja rana i obnavljanja
nade mnogih koji su nadu izgubili. Sveti je Otac zahvalio za konstruktivno sudjelovanje
u radu sinode te poželio da Duh Sveti nastavi pratiti i redovitu biskupsku sinodu
sljedeće godine. „Sijemo i nastavljamo sijati, strpljivo i ustrajno, sa sigurnošću
da je Gospodin taj koji daje rasti onome što smo mi posijali“ – zaključio je po tom
pitanju papa Franjo. Spominjući se novoga blaženika, pape Pavla VI., Sveti je Otac
Franjo istaknuo kako je on ustanovio biskupsku sinodu. „Kada gledamo na tog velikog
Papu, tog hrabrog kršćanina, tog neumornog apostola, ne možemo doli pred Bogom reći
riječi koje, koliko su jednostavne, toliko su od srca: hvala! Hvala ti, naš dragi
i ljubljeni papa Pavle VI.! Hvala ti na tvojem skromnom i proročkom svjedočenju ljubavi
za Krista i njegovu Crkvu“ – uskliknuo je Papa Franjo. Sveti Otac je zatim spomenuo
kako je u osobnom dnevniku pape Montinija, o završnom zasjedanju Drugog vatikanskog
koncila napisano sljedeće: „Možda me je Gospodin pozvao i dao mi ustrajnost za ovu
službu ne zato što sam osobito prikladan za nju, ni da bih upravljao i spasio Crkvu
od njezinih sadašnjih teškoća, već da bih mogao trpiti za Crkvu, i to na način koji
će učiniti jasnim da je On, i nitko drugi, njezin upravitelj i spasitelj.“ „U
ovome blista poniznost i veličina blaženog Pavla VI.: pred navalom sekulariziranog
i neprijateljskog društva, mogao je biti postojan, s dalekosežnim pogledom i mudrošću,
ponekad i osamljen – za kormilom Petrove lađe, nikada ne gubeći svoju radost i povjerenje
u Gospodina“, objasnio je papa Franjo, zaključivši: „Pavao VI. doista je 'Podao
Bogu Božje', posvećujući svoj život nastavljanju Kristova poslanja na zemlji, ljubeći
Crkvu i vodeći je kako bi bila „brižna Majka čitavoj ljudskoj obitelji, a istovremeno
i službenica njezinoga spasenja“ – rekao je na koncu homilije Sveti Otac Franjo.