Selilačka obitelj ključan je dio rastućeg fenomena selilaštva u globaliziranom svijetu
– istaknuo je 8. listopada u Ženevi nadbiskup Silvano Tomasi, stalni promatrač Svete
stolice pri Ujedinjenim narodima i drugim međunarodnim organizacijama u Ženevi, u
govoru prilikom Međunarodnoga dijaloga o selilaštvu i obitelji, koji je organizirala
Međunarodna Organizacija za selilaštvo. Govoreći o pozitivnom doprinosu selioca
društvima u koja ulaze, mons. Tomasi je naglasio kako financijski doprinos obiteljima
koje su ostavili u domovini ne nadoknađuje sve njihove potrebe; napose one za ljudskom
afekcijom. To nas podsjeća na temeljno pravo da se, ako se želi, dostojanstveno ostane
kod kuće. „Djeca, kao i starije osobe i supružnici“ koji su ostali u domovini „moraju
postati visoki prioritet u selilačkim politikama i raspravama“ – zaključuje nadbiskup. Mons.
Tomasi stoga predlaže stvaranje i provedbu mjera koje imaju za cilj čuvanje obitelji
na okupu i pružanja pomoći ako se zbog selilaštva razdvoje, poput olakšanog izdavanja
vize za članove obitelji. Populaciju onih „koji su ostali“ (u domovini) ne smije se
promatrati samo kao „pasivne primatelje učinaka selilaštva“. Sama budućnost država
– koja ovisi o obiteljima – potiče na uklanjanje zapreka koje državne granice mogu
predstavljati za selioce-radnike i njihove obitelji – rekao je na kraju nadbiskup
Tomasi.