Latinski biskupi arapskoga područja o pravednosti i miru, doseljenicima i izbjeglicama, te o Biskupskoj sinodi o obitelji

U Arapskim je Emiratima prošlih dana održano godišnje zasjedanje Biskupske konferencije latinskih biskupa arapskoga područja (CELRA), na kojemu su sudjelovali biskupi s Arapskoga poluotoka, Sirije, Libanona, Jordana, Palestine, Izraela, Cipra, Džibutija i Somalije. Biskupi su prije svega izrazili solidarnost s pučanstvom u Gazi, Siriji i Iraku, koje je podnijelo strašno uništavanje s mnogo žrtava i ranjenih, kao i sa stanovništvom Jemena i Somalije, u kojima vlada velika politička nestabilnost.
Vijesti koje dolaze iz tih područja strašne su – napomenuli su biskupi te, među ostalim, istaknuli da je veliki grad Mosul, prvi put u posljednjih 17 stoljeća ostao bez kršćanske zajednice. Kako bi prestali ti besmisleni sukobi, valja ukloniti uzroke koji proizlaze iz nepravde, kao primjerice u Palestini, te iz vjerske i etničke nesnošljivosti, kao što se događa u Siriji i Iraku – istaknuli su biskupi te primijetili da ne treba isključiti ni političke i gospodarske interese zemalja koje podupiru rat i prodaju oružje. Nema mira bez pravednosti, kao što nema pravednosti bez poštovanja ljudskih, društvenih i vjerskih prava. I na kraju, nema mira bez praštanja i pomirenja – istaknuli su biskupi.
Biskupi su se također osvrnuli na milijune stranih radnika koji traže posao i dostojanstvo, a koji su primljeni u više zemalja Bliskoga istoka. Svojim sposobnostima i snagom, ti doseljenici sudjeluju u izgradnji zemalja koje su ih prihvatile, kao i u ostvarivanju blagostanja njihovih stanovnika, u zamjenu za pravednu plaću. Istodobno, biskupi traže od kršćanskih doseljenikâ da poštuju kulturu i tradiciju zemalja koje su ih primile.
Povodom biskupske sinode o obitelji, koja se održava u Vatikanu, latinski su biskupi s arapskoga područja razgovarali općenito o brojnim izazovima na koje danas nailaze obitelji, a ponajviše o onima s kojima se suočavaju prognane i iseljeničke obitelji. Pritom su istaknuli vrlo važnu trajnu formaciju obitelji, te praćenje mladih obitelji i njihovo uključivanje u crkvene pokrete koji se bave obiteljima.