Alvaro del Portillo proglašen blaženim

Papa sv. Ivan Pavao II. apostolskom konstitucijom 'Ut sit' 28. studenoga 1982. godine, katoličku je svjetovnu ustanovu posvećenoga života Opus Dei, proglasio osobnom prelaturom, a blaženoga Álvara del Portilla, imenovao je prelatom. U bazilici Sv. Petra Wojtyła je blaženoga Álvara del Portilla 6. siječnja 1991. godine zaredio za biskupa, a danas ga Crkva proglašenjem blaženim, uzdigla na čast oltara.
Govoreći o novom blaženiku u razgovoru za našu radiopostaju, kardinal Angelo Amato, pročelnik Zbora za proglašenje svetih, rekao je da se Álvaro del Portillo rodio u Madridu 1914. godine. Postigao je doktorat iz inženjerije, povijesti i kanonskoga prava. Stupio je u družbu Opus Dei 1935. godine, a za svećenika zaređen 1944. Sveti Josemaría Escrivà de Balaguer odabrao ga za sebi ispovjednika i poveo u Rim da mu pomogne u upravljanju i širenju ustanove Opus Dei – podsjetio je kardinal Amato dodajući:
Bio je jednostavan i uljudan. Veliki je ugled uživao kod poglavara Rimske kurije, a s mnogima je surađivao. Nakon preminuća utemeljitelja, 1975. je godine izabran za upravitelja družbe. Blaženi je Álvaro del Portillo iznenada preminuo u Rimu 23. ožujka 1994. godine, nekoliko sati nakon povratka iz Svete zemlje – kazao je kardinal.
Na upit kakav je bio kao upravitelj, rekao je da je novi blaženik bio vjeran osobi i poruci Utemeljitelja družbe. Krasila ga neumorna apostolska revnost, družbu je proširio u dvadeset novih država, a danonoćno je odano služio Crkvi. Molitva je prožimala čitavu njegovu aktivnost, stoga ga papa Franjo naziva „Pastirom prema srcu Isusovu i neumornim službenikom Crkve – kazao je kardinal.
Na upit o svetosti novoga blaženika, rekao je da je herojski živio mnoge krjeposti i bio vrlo human. Bio je živi primjer vjernosti Evanđelju, Crkvi i učiteljstvu Vrhovnoga svećenika. Kad bi se našao u bazilici svetoga Petra, običavao je kod Apostolova groba moliti Vjerovanje, a pred slikom Marije, Majke Crkve, uvijek bi izmolio 'Zdravo kraljice'. Imao je vrlo razvijen osjećaj zajedništva sa Svetim Ocem, čije je učiteljstvo širio među vjernicima i u družbi – primijetio je kardinala.
Na upit o posebnosti njegova svetačkog života, kardinal je rekao da je iznad svega cijenio poniznost, smatrao ju je bitnom sastavnicom svetosti i apostolata, a volio je oponašati i poistovjećivati se s Kristom blaga i ponizna srca. Poniznost je za njega kao i za Sv. Augustina bila kuća ljubavi. Često je ponavljao riječi Sv. Josipa Calasanzija: „Ako želiš biti svet, budi ponizan; ako želiš biti svetiji, budi ponizniji; ako želiš biti vrlo svet, budi vrlo ponizan!“ Govorio je da poniznost skida s lica smiješnu kartonsku masku, koju nose umišljene i samodopadne osobe – zaključio je kardinal Amato.